Knjige na dobrom glasu

Filozofija anarhizma u literaturi

122

Na početku, potrebno je prvo definirati pojam anarhizma. Iako na mnogo relevantnih mjesta anarhizam definiraju kao bezvlađe, bezvlašće, raspuštenost, nedostatak zakona i autoriteta u društvu te nered i kaos, anarhizam je zapravo poredak koji se temelji na suglasnosti i zdravom razumu. Prema Emmi Goldman, filozofija novoga društvenog poretka zasnovana je na slobodi koju ne ograničavaju ljudski zakoni. Država postavlja zakone, stvara hijerarhiju u kojoj nismo svi jednaki, dok anarhija čini upravo suprotno. Svi smo jednaki, svi smo slobodni dokle god svojom slobodom ne ugrožavamo slobodu drugoga – težnja ka ravnopravnome sudjelovanju svih osoba u društvenoj zajednici.

Knjižnica je jedno od rijetkih mjesta koje je u službi “sustava”, a gdje je moguće pronaći literaturu koja o filozofiji anarhizma piše relativno objektivno. O kojim se konkretnim naslovima govori, možete pročitati u nastavku.

4Narod bez vlade: antropologija anarhizma / Harold Barclay

U knjizi autor dokazuje da vlade nastoje usaditi u svoje narode vjerovanje da nema bitnije institucije za opstanak društva od vlade. Kroz cijelu knjigu pokušava pokazati da to uvjerenje nije točno. Moglo bi biti točno jedino u mjeri u kojoj bi čovjek inzistirao na načelu dominacije i hijerarhije. No, jedan je od prinosa antropologije u tome što je ona otkrila beskrajno mnoštvo društvenih struktura i to da uspješna alternativa vlasti u obliku vlade i države nije rijetka i neobična. I ta alternativa nije utopija. Autor nadalje ne sugerira da ti alternativni oblici trebaju biti modeli za suvremeno društvo, ali utvrđuje da među njima ima naznaka različitih tehnika koje osiguravaju i slobodu i društveni poredak, kako to Alex Comfort zapaža, da su oni živi primjeri naroda koji nemaju potrebu za dominacijom vlada.

3Crna zastava anarhizma / Paul Goodman

Knjiga obuhvaća tri Goodmanova eseja od kojih prvi “Crna zastava anarhizma” govori o studentskome pokretu u Americi. Druga su dva eseja “Moralnost znanstvene tehnologije” i “Psihologija nemoći”. Goodman je cijeli život posvetio mogućnosti ostvarenja promjene društva.

U tekstovima autor objašnjava da prema stajalištu onih koji ga proučavaju ili propovijedaju, anarhizam danas ugrubo obuhvaća glavna svojstva poput onih da anarhizam nije anarhija. On je protiv postojanja društvenih i političkih sistema, ali predlaže da ih se zamijeni nekim oblikom propisane, decentralizirane individualističke suradnje u sklopu zajednice. Anarhizam se neće ostvariti nasilnom revolucijom, budući da ona stvara vlastitu krutu kontraorganizaciju, nego će se ostvariti konačnim masovnim razumijevanjem i povećanom praksom anarhističkoga života; kao što se može vidjeti, primjerice, medu nekim današnjim studentima i hipijima. Njegov je učinak revolucionaran, ali općenito njegova sredstva više izazivaju prekide, nego što su nasilna, više su uvjeravajuća nego diktatorska. Još su mnoga počela opisana u knjizi i svakako su temeljem za proučavanje anarhizma.

2Anarhizam i drugi ogledi / Emma Goldman

Emma Goldman jedna je od začetnica modernoga anarhizma i feminizma, no na ovim je područjima manje poznata, iako je djelovala u Americi i Europi od kraja 19. pa sve do sredine 20. stoljeća. Anarhizam i drugi ogledi knjižica je koja donosi kratak pregled njenih tekstova, pamfleta i članaka. Još godine 1910. autorica je objavila Anarhizam i druge oglede, a 1931. autobiografiju Living my Life. Kao neumorna predavačica i agitatorica zauzimala se za slobodu govora, skraćivanje radnoga vremena, kontrolu rađanja te protiv militarizma. Njezino je naslijeđe najživlje u feminističkoj teoriji, pogotovo u onim djelima kojima je stalo do organičkoga nastajanja zajednice, do društvenoga sklada kao alternative patrijarhalnome gospodovanju i agresivnosti. Na drugim područjima anarhistički se univerzalizam Emme Goldman, njezino uvjerenje o neupitnosti individualnoga suvereniteta, možda previše razlikuju od vladajućega teorijskog diskursa pa je recepcija otežana. (iz predgovora Nadežde Čačinovič)

1Anarhizam i nasilje / Marko Strpić

Autor je kroz odabir tekstova pokušao izbjegavati tekstove koji bi odveli u puko moraliziranje na temu nasilja jer takav deklarativan stav (a stavovi koji proizlaze iz morala jesu nužno deklarativni) ne bi dao sliku odnosa anarhizma (odnosno osoba unutar pokreta) prema nasilju, već bi knjiga završila u moralističkoj raspravi i nadmetanju između nekoliko moralno suprotstavljenih pozicija. Autor ističe da je upravo to model koji politički moćnici koriste tijekom svojih javnih rasprava, unutar kojih zapravo nema mogućnosti promjene, već je jedini cilj predstava za javnost, kojom se stvara privid demokratskih procesa. U stvarnosti se razgovor ne vodi ni o čemu. Raspravlja se većinom o tome je li anarhizam nasilan, Nenasilan? On sam po sebi ne može biti nasilan jer riječ je o filozofiji i političkoj ideji koja u svojoj biti zagovara stvaranje društva oslobođenoga svakog nasilja i prisile. Ova i ostala razmišljanja možete pročitati i u konačnici donijeti svoj sud, što je zapravo i želje autora. Stav se i mišljenja ne nameću, već iz niza argumenata i protuargumenata stavljaju pojedincu da sam prosudi.

Tekst i foto: Marin Seleš