Sjedište Gradske i sveučilišne knjižnice (Središnja knjižnica) smješteno je u kući Gillming –
reprezentativnoj gradskoj vili izgrađenoj početkom 20. stoljeća.

Kuća Gillming reprezentativna je samostojeća izuzetno visoka jednokatnica izgrađena na vrlo atraktivnom mjestu u Osijeku – Gornjem gradu. Prije izgradnje kuće na sjeveroistočnom uglu današnje Europske avenije i Radićeve ulice (nekada Chavrakove ulice i produženja Kolodvorske ulice) nalazila se stara tramvajska remiza. Atraktivno gradilište, preko puta zgrade Trgovačke i obrtničke komore, bilo je mnogima zanimljivo. Čak je i ministarstvo trgovine u Budimpešti zamislilo izgraditi novu monumentalnu poštansku zgradu baš na tom gradilištu. Grad je zanimala samo visoka cijena koju su htjeli postići prodajom gradilišta te su mnogi mogući kupci odustali, a među njima i ministarstvo trgovine. Gradilište su na koncu kupili Matilda i Ladislav Gillming, kako bi na njemu izgradili kuću za jednu od svojih kćeri – Matildu Gillming ml., koja se zaručila i udala za Vjekoslava Hengla.
Matilda Gillming izvjestila je Gradsko poglavarstvo u Osijeku, 20. veljače 1905. godine kako je spremna kupiti cijelo gradilište u dužini od 36,5 m i širini od oko 60 metara, ukupne površine 2.251 m2. Zatim je dodala kako je “na polovici pripravna izgraditi vrlo ukusnu jednospratnu visoku zgradu (s visokim parterom) i to prema svojoj potrebi i a jednim velikim stanom. Jednu i drugu frontu izgradila bi sa 20 do 26 metara, a cijela zgrada bila bi sa svih strana fasadirana. Zgradu bi izgradila u približnoj visini susjedne Povišilove kuće, tako da će potpuna harmonija sa tom i okolnimi susjednimi zgradami nastati. “ U to doba je, što se i iz dopisa vidi, susjedna Povišilova zgrada već bila izgrađena i useljena.
Nakon pregovora i odluka gradskog zastupstva, sklopljen je 7. lipnja 1905. godine, kupoprodajni ugovor između općine slobodnog i kraljevskog grada Osijeka kao prodavatelja i Matilde Gillming kao kupca. Ugovorom je Gillmingica kupila dvije parcele u ukupnoj površini od 3.060 m2 i za to odmah platila 30.600 kruna. Prema 3. točki ugovora: “Kupac je dužan od cijelog prodanoga mu gradilišta izgraditi prema gradskom poglavarstvu podnešenoj skici na fronti u Chavrakovoj ulici od 36,5 metara dužinu od 28 metara, a od fronte od 60 metara u produženoj Kolodvorskoj cesti u dužinu od 24 metra, dužinu od 20 metara, sa ukusnom jednokatnom kućom koje vijenac ili atika prema skizi mora imati istu visinu sa vijencem susjedne Povišilove kuće; 4 metra od potonje spomenute fronte imaju ostati neizgrađena kao medju-vrt. Na ostalom dijelu gradilišta u dužini od 36 metara u produženoj Kolodvorskoj ulici, dužan je kupac izgraditi drugu jednokatnu kuću u istoj visini kao prvospomenutu.” (Ovu drugu kuću Gillmingica nikada neće izgraditi, a poslije spora tu će se izgraditi kino „Urania“.) “Prvo spomenutu jednokatnu kuću na uglu Chavrakove i produžene Kolodvorske Ceste dužan je kupac izgraditi u roku od dvije godine od 1. svibnja 1905. računajuć, a drugo spomenutu kuću u produženoj Kolodvorskoj ulici u roku od pet godina od 1. svibnja 1905. računajuć.”
Matilda Gillming podnijela je Gradskom poglavarstvu u Osijeku, 13. kolovoza 1905. molbu za izdavanje građevne dozvole, priloživši molbi i nacrte. Projekt kuće izradio je bečki arhitekt Gotthilf. Nakon tri dana građevno povjerenstvo izvršilo je izvid i tom prigodom sastavilo zapisnik u kojem između ostalog stoji: “…ispitalo je gradjevnu osnovu te je konstatovalo, da protiv iste nema nikakovih tehničkih prigovora i da ista odgovara zahtjevu zaključka gradskog zastupstva, jer je novogradnja projektirana sa vrhom krova još višje, nego što je susjedna Povišilova dvokatnica, što će izgradjena fronta u Chavrakovoj ulici biti duga 28 metara, a u Kolodvorskoj ulici 23 metra, novogradnja biti će dakle udaljena od medje Povišilovoga grunta 8,5 metara…“. Temeljem sastavljenog zapisnika izdana je građevna dozvola.
Dok je u ožujku 1906. godine gradnja kuće još trajala, Gillmingica je od Gradskog poglavarstva zatražila dozvolu za promjenu gradnje; zapravo dogradnju.

Nakon provedenog očevida u povjerenstvenom zapisniku je zabilježeno: “…molitelj namjerava na desnom dvorišnom krilu svoje nove kuće na uglu Chavrakove i Kolodvorske ulice, dograditi na spomenutom dvorišnom krilu sobu sa hodnikom na sprat sa terasom, koja će sačinjavati produženje postojeće terase. – Gradnja sa susjedstvom ne dolazi u dodir. Gradnju će izvesti graditelj Wybiral. – Gradjevna osnova se odobrava.“ Osječki graditelj Franjo Wybiral izveo je gradnju u cjelosti prema Gotthilfovim projektima, dok je sam izradio nacrte za dogradnju desnog dvorišnog krila.
Početkom mjeseca listopada 1906. godine Matilda Gillming dobila je parcijalnu dozvolu za obitavanje za stan: „u prizemlju lijevo od glavnog ulaza, sastojeći od pet soba i pripadajućih uzgrednih prostorija.“
Cjelokupna dozvola obitavanja izdana je nešto kasnije, 8. studenog 1906. godine kada je zabilježeno: “…da je moliteljica svoju novu jednospratnu kuću na uglu Chavrakove ulice i Kolodvorske ulice u gor. Gradu Osijeka, no koja je izvedena u visini kao susjedna dvospratna kuća Jos. Povischil, potpuno dogotovila, izvela po odobrenoj gradjevnoj osnovi, da je isušena i za obitavanje prikladna. Gradnju je izveo ovlašteni za taj posao graditelj Franjo Wybiral. Neime zaprijeke za izdanje dozvole za sve dijelove ove novogradnje. – Podjeljuje se dozvola obitavanja i uporabe za Vašu na uglu Chavrakove i produžene Kolodvorske ulice novo sagradjenu kuću na sprat i to sada za sve dijelove iste kuće”. Time je gradnja kuće završena.
Imamo zabilježenu još jednu dogradnju u 1922. godini kada je Gradjevno poduzetništvo Emil Eisner i Adolf Ehrlich iz Zagreba zatražilo od Gradskog poglavarstva u Osijeku građevnu dozvolu za izvođenje zatvorene verande u I. katu kuće gospođe Matilde Hengl prema priloženom nacrtu. Građevna dozvola je izdana i gradnja izvedena.
Osim osnovnih uvjeta gradnje određenih u ugovoru između Gradskog poglavarstva u Osijeku, kao prodavača i Matilde Gillming, kao kupca; pred projektanta su izgleda postavljena samo 2 zahtjeva: izvedba reprezentativnog stana na katu i uredskog prostora u prizemlju. Arhitekt nesputan brojnim zahtjevima investitora, mogao je slobodno organizirati unutrašnji prostor.
Gotthilf je prigodom projekta najveću pozornost poklonio organizaciji reprezentativnog stana na katu. U prizemlju je oštro razdvojio dva dijela unutrašnjeg prostora; odvajajući time uredski od stambenog prostora. (Već prigodom gradnje investitorica je shvatila kako bi se dio prizemlja moga funkcionalnije iskoristiti te je ujedno izvršena dogradnja u odnosu na izvorni projekt na sjeveroistočnom krilu. Taj prostor konačno je oblikovan dogradnjom 1922. godine.).
Prijelaz od prizemlja prema katu projektiran je i izveden reprezentativno. Iz prostranog hola široko stubište vodi do velike galerije na katu. Veliki prozor na sjevernom zidu ima ulogu rasčlanjenja zida i osvjetljenja reprezentativnog prostora. Doima se kako je cijela arhitektonska kompozicija podređena samom pristupu na kat i prostranom stanu koji je tamo smješten. Projektu bi se možda moglo zamjeriti nepotrebno rasipanje unutrašnjeg prostora, ali arhitektu je važnija bila reprezentativnost. Kat je ispunio stanom na atraktivnoj južnoj i zapadnoj strani (prema Chavrakovoj i Kolodvorskoj ulici), dok je sjevernu stranu uglavnom odbacio projektirajući veliki hol, stubište i galeriju. Prizemlje je širokim prolazom podijelio na dva dijela.
Veća pozornost posvetila se izvedbi južnog i zapadnog pročelja te donekle dogradnji istočnog. Sjeverno pročelje ostalo je ponešto nedorečeno, jer je na susjednoj sjevernoj čestici trebala biti izgrađena još jedna kuća. Kako Henglovi nisu započeli gradnju te druge kuće u roku propisanom i potpisanom u kupoprodajnom ugovoru, zemljište je nakon spora dodijeljeno društvu “Urania i kino d.d.“ – koje je na tom mjestu izgradilo dvoranu i kino.