{"id":14199,"date":"2021-04-16T13:34:00","date_gmt":"2021-04-16T11:34:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/?p=14199"},"modified":"2021-04-16T13:34:00","modified_gmt":"2021-04-16T11:34:00","slug":"knjige-na-dobrom-glasu-madarska-knjizevnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/knjige-na-dobrom-glasu-madarska-knjizevnost\/","title":{"rendered":"Knjige na dobrom glasu – Ma\u0111arska knji\u017eevnost"},"content":{"rendered":"
\n
Suvremena\u00a0ma\u0111arska knji\u017eevnost\u00a0na globalnoj je knji\u017eevnoj sceni zastupljena sasvim neproporcionalno “veli\u010dini jezika”, velik broj zna\u010dajnih ma\u0111arskih pisaca prevo\u0111en je na mnogobrojne svjetske jezike, a knji\u017eevnike poput\u00a0P\u00e9tera N\u00e1dasa, Imrea Kert\u00e9sza, Laszla Krasznahorkaija ili Sandora Maraija\u00a0mnogi ubrajaju me\u0111u\u00a0najva\u017enije europske autore. U ma\u0111arskoj je knji\u017eevnost vidljiv\u00a0visok stupanj\u00a0poeti\u010dne raznolikosti, dok se susre\u0107emo s nizom tipi\u010dnih problema novoga doba te \u0161irokim rasponom dru\u0161tvenih patologija koje ono donosi. U svom traganju, ma\u0111arski pisci zalaze duboko do same sr\u017ei ljudskog postojanja i izvla\u010de bezvremensko iz vremena, strastveno tragaju\u0107i za istinom. Nimalo ne za\u010du\u0111uje \u0161to je upravo Ma\u0111arska iznjedrila mnoge dobitnike\u00a0Nobelove nagrade za knji\u017eevnost\u00a0dodijeliv\u0161i im tako poseban status u njihovim idealisti\u010dkim nastojanjima. Drugi svjetski rat i progoni \u017didova, komunisti\u010dka vlast te borba za demokraciju prili\u010dno su zastupljeni kao tema djel\u00e2 ma\u0111arskih knji\u017eevnika.<\/p>\n

Ukoliko \u017eelite pobli\u017ee upoznati ma\u0111arsku knji\u017eevnost i otkriti \u0161to vam ona mo\u017ee ponuditi te joj dopustiti da svojim idejama pomiri poneke razli\u010ditosti u vama,\u00a0Gradska i sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica Osijek\u00a0pravo je mjesto za to. Na na\u0161im policama potra\u017eite najnovija djela ma\u0111arske knji\u017eevnosti kao i\u00a0nezaobilazne klasike. U nastavku pogledajte na\u0161e prijedloge.<\/p>\n

L\u00e1szl\u00f3 Krasznahorkai<\/strong>\u00a0ma\u0111arski je romanopisac i scenarist poznat po te\u0161kim i zahtjevnim romanima, \u010desto ozna\u010denim kao postmoderna, s distopijskom i melankoli\u010dnom tematikom. Autor nelakih postmodernisti\u010dkih romana. Prije gotovo 35 godina Krasznohorkai objavio je prvijenac “Sotonski tango”<\/strong>, odmah ga je pratio velik knji\u017eevni uspjeh. Kod nas je taj roman preveden tek prije tri godine (Lea Kov\u00e1cs, OceanMore). Krasznohorkaijev je opus na hrvatski prijevod \u010dekao dugo, no posljednjih desetak godina objavljeni su\u00a0“Posljednji vuk”, “Melankolija otpora”, “Rat i rat”, “Seibo je bila tamo dolje”, “Unutra je \u017eivotinja” i “Svijet ide dalje”<\/strong>. “Sotonski tango” prvi je roman Laszla Krasznahorkaija, objavljen 1985. godine, kojim je odmah na velika vrata u\u0161ao u vrh ma\u0111arske knji\u017eevnosti. Te je jeseni cijela ma\u0111arska kulturna javnost raspravljala o prvijencu koji je u kratkom vremenu postao klasikom. Godine 1994. kultni ma\u0111arski redatelj B\u00e9la Tarr, s Krasznaihorkaijem kao scenaristom, snimio je sedamipolsatni film istoimena naslova koji tako\u0111er postaje remek-djelom filmske umjetnosti. Stanovnici propalog, oronulog “kolektivnog gospodarstva”, smje\u0161tenog u blatnoj pustopoljini ru\u0161evina austrougarskog carstva i poslijeratnoga komunisti\u010dkog re\u017eima, provode dane ne rade\u0107i ni\u0161ta, smi\u0161ljaju\u0107i kako pobje\u0107i iz bijede i siroma\u0161tva na neko bolje mjesto.<\/p>\n

Tijekom olujne ki\u0161ne i hladne no\u0107i mje\u0161tani se sastaju u zadimljenoj kr\u010dmi, uza zaglu\u0161uju\u0107u graju i psovke, gdje se rakija pije na \u010da\u0161e, a vino na boce, gdje se pred jutro ple\u0161e \u010darda\u0161, ali i tango te nestrpljivo i\u0161\u010dekuje Irmi\u00e1s, \u017ebir i prorok. No, u toj apokalipti\u010dnoj no\u0107i nestala je i djevoj\u010dica Estike. Nakon predane zajedni\u010dke potrage, nalaze je mrtvu u ru\u0161evinama dvorca Weinkheim.
\n\"\"<\/a>Imre Kert\u00e9sz<\/strong> ro\u0111en je 1929. godine u Budimpe\u0161ti. Godine 1944. deportiran je u Auschwitz i nakon toga u Buchenwald, gdje je do\u010dekao i oslobo\u0111enje. Po zavr\u0161etku Drugoga svjetskog rata vra\u0107a se u Budimpe\u0161tu, gdje je isprva radio kao novinar, zatim kao neovisni pisac i prevoditelj. Svoj najva\u017eniji roman o vlastitu stradanju, o holokaustu, i sudbini \u010dovjeka u beznadnom svijetu “\u010covjek bez sudbine”<\/strong> zapo\u010dinje pisati 1960., a objelodanjuje ga tek 1975. godine. Me\u0111utim roman je ostao bez ikakva odjeka u Ma\u0111arskoj. O tom iskustvu Kert\u00e9sz je napisao roman “Fijasko”<\/strong>, objavljen 1988. Tre\u0107i dio njegove trilogije o stradanju jest roman “Kadi\u0161 za nero\u0111eno dijete”<\/strong>, posve\u0107en djetetu koje si je junak uskratio u svijetu poslije holokausta. “\u010covjek bez sudbine” roman je za koji je Imre Kert\u00e9sz dobio Nobelovu nagradu<\/strong> za knji\u017eevnost 2002. godine. Roman govori o holokaustu, a smatra se da je od svih romana s temom pogroma \u017didova za vrijeme Drugoga svjetskog rata ovaj najradikalniji. Je li to prije svega zbog nevinog tona kojim pripovjeda\u010d, ma\u0111arski \u017didov, jo\u0161 uvijek dje\u010dak, opisuje deportaciju kao izlet u nepoznato, a dolazak u Auschwitz kao groteskni spektakl ili \u0161okira \u010dinjenica da on tako spremno, poput dobrog u\u010denika koji \u017eeli stvari obaviti najbolje \u0161to mo\u017ee, prihva\u0107a logiku koncentracijskog logora. Ne postoji knji\u017eevno djelo koje na bolji i vjerniji na\u010din opisuje sve posljedice koje logor ostavlja na \u010dovjeka. Kert\u00e9szov “\u010covjek bez sudbine” knji\u017eevno je djelo koje o najte\u017eem iskustvu \u0161to ga \u010dovjek mo\u017ee pro\u0107i govori na literarno zapanjuju\u0107i na\u010din.
\n\"\"<\/a>
\nP\u00e9ter N\u00e1das<\/strong>\u00a0rodio se 14. listopada 1942. u Budimpe\u0161ti u \u017eidovskoj obitelji. Autor je brojnih zapa\u017eenih romana, zbirki novela i kratkih pri\u010da, drama i eseja. Osim spisateljskim radom, bavio se i novinarstvom te radio kao fotograf i urednik. U sredi\u0161tu “Paralelnih pripovijesti”<\/strong>, romana neslu\u0107ene dubine i \u0161irine koji zahva\u0107a dvadesetostoljetnu povijest srednjoeuropskih naroda \u2013 Ma\u0111ara, \u017didova, Nijemaca i Roma \u2013 nalaze se osobne pri\u010de trojice prijatelja te njihovih obitelji, prijatelja i poznanika, \u010dije se \u017eivotne silnice doti\u010du na najneobi\u010dnijim mjestima i u najneo\u010dekivanijim situacijama. Mre\u017ea osobnih drama, sre\u0107a i tragedija koju N\u00e1das plete oko \u00c1gosta Lippaya Lehra, Hansa von Wolkensteina i Andr\u00e1sa Rotta gusta je i prote\u017ee se od Berlina 1989. do Budimpe\u0161te prije rata, pa preko nacisti\u010dkih logora i eugeni\u010dkih instituta, sve do Ma\u0111arske revolucije 1956. U ovome monumentalnom romanu s nezaboravnim likovima koje osje\u0107amo kao dio svoje osobne povijesti, neprestano se suo\u010davamo s osobnim i kolektivnim dvojbama, moralnim pitanjima pravednosti, krivnje, sre\u0107e i nesre\u0107e. P\u00e9ter N\u00e1das napisao je knjigu koja opisuje \u017eivot onakav kakav jest \u2013 kaoti\u010dan, nabijen stra\u0161\u0107u i natopljen tjelesno\u0161\u0107u. “Paralelne pripovijesti” nastajale su osamnaest godina i istinsko su djelo knji\u017eevnog majstora koje je \u010dudesno stvarnije od sama \u017eivota.
\n\"\"<\/a>
\nS\u00e1ndor M\u00e1rai<\/strong>\u00a0(izvorno S\u00e1ndor K\u00e1roly Henrik Grosschmied de M\u00e1ra) ro\u0111en je 11. travnja 1900. godine u gradu Kassa, danas slova\u010dkim Ko\u0161icama. \u0160kolovao se u Leipzigu, a kao mladi\u0107 putovao je i upoznavao najve\u0107e europske gradove. Pripadao je srednjoeuropskom kulturnom krugu. Likovi u njegovim djelima jo\u0161 uvijek cijene i po\u0161tuju prave ljudske vrijednosti koje su bile dio humanisti\u010dke kulture gra\u0111anske srednje klase u prvoj polovini XX. stolje\u0107a. Bio je iznimno plodan pisac i novinar, pisao je romane, eseje, drame i \u010dlanke. Do svoje 44. godine napisao je preko \u010detrdeset djela. U razdoblju izme\u0111u Prvog i Drugog svjetskog rata bio je najutjecajniji ma\u0111arski pisac. Kao \u010dovjek izrazito slobodarskog duha, osjetljivog na ljudska stradanja, nije bio prihvatljiv ni fa\u0161istima ni komunistima pa je 1948. godine emigrirao iz Ma\u0111arske. U emigraciji je njegov knji\u017eevni \u017ear utrnuo, kao \u0161to je nestala i gra\u0111anska klasa, nositeljica ma\u0111arske i europske kulture. Pi\u0161e jo\u0161 jedino dnevnik koji je zapo\u010deo 1944. godine te povremeno \u010dlanke za Radio Slobodna Europa. U njegovu dnevniku, mo\u017eda jo\u0161 vi\u0161e nego u ostalim njegovim djelima, mo\u017eemo osjetiti da iz svog unutarnjeg, ljudskog kuta promi\u0161lja i prosu\u0111uje vanjske doga\u0111aje. Umro je 21. velja\u010de 1989. godine u San Diegu. Poznat kao veliki putnik po Europi, M\u00e1rai je proputovao i velik dio hrvatske obale. U romanu “Otok”<\/strong> (1934.) glavnina radnje odvija se na vrlo konkretnim i prepoznatljivim dubrova\u010dkim lokacijama, u hotelu Argentina i na Lokrumu. Pari\u017eanin Viktor Henrik Askenasi, nakon afere koja \u0107e sablazniti svakoga do koga mu je stalo, otputuje u nepoznato, Dubrovnik, no istovremeno taj poku\u0161aj bijega pretvara se i u pakleno putovanje savjesti. Virtuozno pripovijedaju\u0107i o iznimnom i tanko\u0107utnom sredovje\u010dnom mu\u0161karcu, orijentalistu po svemu solidna statusa, koji u potrazi za smislom \u017eivota, \u0161tovi\u0161e, za Bogom, eksperimentiraju\u0107i s tjelesnom ljubavi jer mu se to \u010dini najjednostavnijim, a i najmanje shvatljivim podru\u010djem, istodobno se trude\u0107i ostati objektivnim promatra\u010dem, \u0161okantnim potezom pera dovede Askenasija do paradoksalne spoznaje da svijet mo\u017eda i ne otkupljuje dobrota, nego grijeh. Neobi\u010dna tijeka, s predivnim unutarnjim monolozima, preciznom slikom okru\u017eenja u kojem se glavni junak zatekao, napet poput suvremena trilera, “Otok” je jo\u0161 jedan od bisera u nizu M\u00e1raijeva opusa kojeg \u010dine\u00a0“Kad svije\u0107e dogore”, “Rastava u Budimu”, “Ljubavnik u Bolzanu”, “Judit”\u00a0<\/strong>i brojni drugi.<\/p>\n

\"\"<\/a>
\nTekst: Kre\u0161imir \u0160ok\u010devi\u0107, dipl. knji\u017eni\u010dar<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

\"\"<\/a><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suvremena\u00a0ma\u0111arska knji\u017eevnost\u00a0na globalnoj je knji\u017eevnoj sceni zastupljena sasvim neproporcionalno “veli\u010dini jezika”, velik broj zna\u010dajnih ma\u0111arskih pisaca prevo\u0111en je na mnogobrojne svjetske jezike, a knji\u017eevnike poput\u00a0P\u00e9tera N\u00e1dasa, Imrea Kert\u00e9sza, Laszla Krasznahorkaija ili Sandora Maraija\u00a0mnogi ubrajaju me\u0111u\u00a0najva\u017enije europske autore. U ma\u0111arskoj je knji\u017eevnost vidljiv\u00a0visok stupanj\u00a0poeti\u010dne raznolikosti, dok se susre\u0107emo s nizom tipi\u010dnih problema novoga doba te \u0161irokim<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":7333,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false},"categories":[42],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14199"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14199"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14199\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14204,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14199\/revisions\/14204"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7333"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14199"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14199"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14199"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}