{"id":17684,"date":"2022-10-11T14:21:43","date_gmt":"2022-10-11T12:21:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/?p=17684"},"modified":"2022-10-11T14:25:55","modified_gmt":"2022-10-11T12:25:55","slug":"cool-tour-spanjolska-u-gradskoj-i-sveucilisnoj-knjiznici-osijek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/cool-tour-spanjolska-u-gradskoj-i-sveucilisnoj-knjiznici-osijek\/","title":{"rendered":"Knjige na dobrom glasu \u2013 Cool Tour \u0160panjolska u Gradskoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici Osijek"},"content":{"rendered":"
<\/div>\n
\n
\n

<\/p>\n

Povodom obilje\u017eavanja\u00a0Nacionalnog dana \u0160panjolske 12. listopada<\/strong>, u suradnji s\u00a0Kinom Urania, Gradska i sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica Osijek<\/strong>\u00a0predstavlja\u00a0\u0161panjolsku knji\u017eevnost<\/strong>.<\/p>\n

Po\u010detak \u0161panjolske knji\u017eevnosti obilje\u017eilo je\u00a0epsko pjesni\u0161tvo<\/strong>, a njegovim se prvim djelom smatra \u201cPjesan o Cidu<\/strong>\u201d (\u201cCantar de Mio Cid\u201d, nastala oko 1140., zapisana 1307), jedini u cijelosti sa\u010duvan primjer srednjovjekovne kastiljske epike (cantar de gesta). Sastoji se od\u00a03733 stiha<\/strong>, a govori o\u00a0srednjovjekovnome dru\u0161tvu<\/strong>\u00a0i o povijesnim doga\u0111ajima prikazuju\u0107i \u017eivot povijesne osobe (Rodrigo D\u00edaz de Vivar, zvan El Cid). Pri\u010da o Cidovu \u017eivotu sa\u010duvana je i u latinskim tekstovima.<\/p>\n

U\u00a012. stolje\u0107u<\/strong>, u Toledu, bila je osnovana\u00a0prevoditeljska \u0161kola<\/strong>\u00a0u kojoj su kr\u0161\u0107ani i \u017didovi sustavno prevodili arapske knjige koje su sadr\u017eavale uglavnom anti\u010dko znanje. Po\u010detci pripovjedne proze tako\u0111er su\u00a0isto\u010dnja\u010dkoga podrijetla<\/strong>. Na preostalom kr\u0161\u0107anskome teritoriju ve\u0107 u 9. stolje\u0107u po\u010dele su se stvarati bogate knji\u017enice, primjerice u samostanu Ripoll (u dana\u0161njoj pokrajini Gironi; 888. godine). U 14. su se stolje\u0107u javile i zbirke romanci, tj. kra\u0107ih epsko-lirskih narativnih pjesama, \u201cEl Romancero\u201d. Tijekom 15. stolje\u0107a znatno su napredovali studiji klasi\u010dnih jezika (osobito latinskoga), a prvi znalci obrazovali su se uglavnom u\u00a0Salamanci i Barceloni<\/strong>. Prvi nara\u0161taj \u201cpravih\u201d \u0161panjolskih humanista izobrazbu su stjecali uglavnom u\u00a0Rimu, Firenci i Bologni<\/strong>. Va\u017eno sredi\u0161te pisane rije\u010di bila je Valencia, gdje je krug pjesnika poznavatelja talijanskoga (napuljskog i toskanskoga) lirskog pjesni\u0161tva pisao na kastiljskom i valencijskom. U Valenciji je kao i u Barceloni napisan niz pri\u010da o vite\u0161kom \u017eivotu koje pokazuju nedvojben talijanski utjecaj.<\/p>\n

Zlatni vijek \u0161panjolske knji\u017eevnosti (siglo de oro) obuhva\u0107a 16. i 17. stolje\u0107e. U 16. stolje\u0107u, koje se uglavnom poklapa s renesansom, razlikuju se dva prepoznatljiva dijela: prvi dio, koji odlikuje odre\u0111ena otvorenost prema drugim europskim kulturama i osvajanje Novoga svijeta, te drugi dio koji odre\u0111uje duh katoli\u010dke obnove (ili protureformacije). Oba razdoblja, me\u0111utim, pokazuju velike razlike s obzirom na talijansku i ostalu europsku renesansu. Tijekom 16. stolje\u0107a najve\u0107i je pomak u\u010dinila pripovjedna proza, koja se mogla \u0161iriti na nov na\u010din zahvaljuju\u0107i tiskarstvu.<\/p>\n

Velik broj autora<\/strong>\u00a0visoka i istaknuto individualna stvarala\u010dkoga profila obilje\u017eio je 17. stolje\u0107e i dao mu neponovljiv knji\u017eevno-umjetni\u010dki oblik i osobine. Godine 1605. objavljen je prvi dio (drugi dio 1615.) romana \u201cBistri vitez Don Quijote od Manche<\/strong>\u201d M. de Cervantesa y Saavedre (1547. \u2013 1616.) najpoznatijega djela \u0161panjolske i jednog od najpoznatijih djela svjetske knji\u017eevnosti. Gradnjom fabule oko glavnog lika, starog viteza prividno zalu\u0111ena vite\u0161kim romanima koji ga potaknu da krene u svijet ispravljati nepravde, autor raspravlja s tom knji\u017eevnom vrstom, ali i s dru\u0161tvom u kojem se idealist poput Don Quijotea percipira kao lu\u0111ak. U to su doba stvarali najpoznatiji \u0161panjolski dramski pisci:\u00a0Lope de Vega, Pedro Calder\u00f3n de la Barca<\/strong>\u00a0i drugi. Lope de Vega (1562. \u20131635.) reformirao je \u0161panjolsko kazali\u0161te, napisao najvi\u0161e dramskih tekstova (od njih pribli\u017eno 1500 sa\u010duvana je tek tre\u0107ina) te pisao pastoralne romane, poeziju i dr. Doveo je do vrhunca kazali\u0161te za \u0161iroku publiku kao oblik kazali\u0161nog i knji\u017eevnog \u017eivota (tzv. kazali\u0161te u dvori\u0161tima \u2013 teatro de los corrales).\u00a0Pedro Calder\u00f3n de la Barca<\/strong>\u00a0(1600. \u2013 1681.) usavr\u0161io je barokni stih i izraz za dvorsko kazali\u0161te kao tehni\u010dki zahtjevnu i slo\u017eenu predstavu pro\u017eetu baroknom filozofijom prolaznosti i neponovljivosti. Barokno 18. stolje\u0107e iznjedrilo je dvije stilske ina\u010dice: gongorizam ili kulteranizam (culteranismo), opona\u0161anje ki\u0107ena, u\u010dena jezika i latinske sintakse, tj. pjesni\u010dki izraz temeljen uglavnom na metaforici i neologizmima, te tzv. konceptizam (conceptismo), svojstven uglavnoj prozi, koji koristi jezi\u010dnu vi\u0161ezna\u010dnost.<\/p>\n

U 18. stolje\u0107u \u0161panjolska knji\u017eevnost do\u017eivjela je\u00a0velike promjene<\/strong>\u00a0slijedom politi\u010dkih promjena te pro\u017eivjela izravni francuski utjecaj, koji se ogledao u prevlasti uglavnom francuskih neoklasi\u010dnih vrsta u knji\u017eevnosti \u0161to ju je promicao \u0161iroki krug tzv. prosvije\u0107enih ministara oko kralja Karla III.<\/p>\n

Po\u010detkom 19. stolje\u0107a zbog politi\u010dkih prilika prvi je put\u00a0ve\u0107i broj \u0161panjolskih pisaca<\/strong>\u00a0boravio u progonstvu u engleskim kolonijalnim posjedima, \u0161to je izravno utjecalo na polarizaciju \u0161panjolskoga knji\u017eevnog romantizma.<\/p>\n

\u0160panjolska je knji\u017eevnost nakon dvaju stolje\u0107a ponovno postala zanimljivom i svijetu, a ponovno je do\u0161lo do sna\u017ene povezanosti s Latinskom Amerikom. Razdoblje od 1900. godine do kraja \u0160panjolskoga gra\u0111anskoga rata (1936. \u2013 1939.), kada je do\u0161lo do egzodusa republikanaca, a me\u0111u njima mnogih knji\u017eevnika, naziva se drugim zlatnim vijekom \u0161panjolske knji\u017eevnosti.<\/p>\n

Otkako se diktatorski Francov re\u017eim uglavnom potkraj 1960-ih po\u010deo sve vi\u0161e otvarati prema svijetu, a \u0160panjolska izlaziti iz kulturne izolacije, pogotovo nakon posvema\u0161nje demokratizacije zemlje nakon diktatorove smrti (1975. godine). \u0160panjolska se knji\u017eevnost posve otvorila novim knji\u017eevnim oblicima i temama ukorak sa svijetom. Mnogi su se knji\u017eevnici vratili u zemlju, \u0161to je pridonijelo osebujnoj tematskoj raznolikosti, a novi nara\u0161taji stasali su u dodiru s europskim, hispanoameri\u010dkim i angloameri\u010dkim knji\u017eevnim strujanjima (\u00c1lvaro Pombo<\/strong>, r. 1939.;\u00a0Arturo P\u00e9rez-Reverte<\/strong>, r. 1951.;\u00a0Elia Barcel\u00f3<\/strong>, r. 1957.;\u00a0Almudena Grandes<\/strong>, r. 1960.;\u00a0Andr\u00e9s Ib\u00e1\u00f1ez<\/strong>, r. 1961.;\u00a0Javier Cercas<\/strong>, r. 1962.;\u00a0Carlos Ruiz Zaf\u00f3n<\/strong>, r. 1964.;\u00a0Juan Manuel de Prada<\/strong>, r. 1970.;\u00a0Javier Sierra<\/strong>, r. 1971., i dr.). Jedna je od zapa\u017eenijih pojava dvojezi\u010dnost u pisanju, odnosno djelomi\u010dno ili potpuno izra\u017eavanje na nekom od manjih iberskih jezika, primjerice,\u00a0B. Atxaga<\/strong>\u00a0(r. 1951.) na baskijskome te niz katalonskih pisaca koji su i prije i nakon Franca pisali na svojem materinskom jeziku.<\/p>\n

Carlos Ruiz Zaf\u00f3n<\/strong>, (Barcelona, 25. rujna 1964. \u2014 Los Angeles, 19. lipnja 2020.), bio je \u0161panjolski pisac. Carlosov otac je iz Ju\u017ene \u0160panjolske, dok mu je majka Katalonka, a on odrasta u Barceloni. Iako je odrastao u Barceloni pisao je na \u0161panjolskom, a ne na katalonskom. Zapo\u010dinje karijeru pi\u0161u\u0107i reklame za nekoliko agencije za ogla\u0161avanje. Nekoliko godina radio je i kao umjetni\u010dki direktor u uglednoj reklamnoj agenciji. Napu\u0161ta komercijalni svijet reklama, a zatim se posve\u0107uje isklju\u010divo svojim interesima; glazbi i pisanju. Preselio se 1993. godine u Los Angeles, gdje je radio kao scenarist u Hollywoodu. Ponovno se nastanio u Barceloni 2004. godine. Debitirao je 1993. godine knjigom za omladinu \u201cPrinc magle\u201d, koja je bila dobro prihva\u0107ena i nagra\u0111ivana. Poslije pi\u0161e jo\u0161 nekoliko knjiga za omladinu koje nisu do\u017eivjele uspjeh kao prvijenac. Dok je boravio u SAD-u pi\u0161e prvu knjigu za odrasle \u201cSjena vjetra\u201d, koja je objavljena u \u0160panjolskoj 2001. godine. \u201cSjena vjetra\u201d do\u017eivljava uspjeh i prodaje se u 19 dr\u017eava. Knjiga je bila prva u nizu od \u010detiri knjige u seriji \u201cGroblje zaboravljenih knjiga\u201d. Sve knjige su samostalne i odigravaju se kronolo\u0161kim redoslijedom. Knjiga \u201cAn\u0111elova igra\u201d je drugi dio i objavljena je 2008. godine. Tre\u0107i dio nosi naslov \u201cZarobljenik neba\u201d i objavljena je 2011. godine. Zadnju knjigu kvatrologije \u201cLabirint duhova\u201d objavljuje 2016. godine.<\/p>\n

Arturo P\u00e9rez-Reverte Guti\u00e9rrez<\/strong>\u00a0(ro\u0111en 25. studenoga 1951. godine u Cartageni) \u0161panjolski je romanopisac i novinar. Radio je kao ratni dopisnik RTVE 21 godinu. Njegov prvi roman, \u201cEl h\u00fasar\u201d, smje\u0161ten u Napoleonove ratove, objavljen je 1986. godine. Izvan \u0160panjolske je poznat po svojoj legendarnoj seriji povijesnih romana o pustolovinama kapetana Alatristea, koji su prevedeni na vi\u0161e jezika. Autor je mnogih romana, od kojih su u nas prevedeni \u201cSlika flamanskog majstora\u201d, \u201cKlub Dumas ili Richelieuova sjena\u201d, \u201cU\u010ditelj ma\u010devanja\u201d, \u201cKo\u017ea na bubnju\u201d, \u201cKraljica juga\u201d i \u201cTango stare garde\u201d.<\/p>\n

Javier Cercas Mena<\/strong>\u00a0(ro\u0111en 1962. godine u Ibahernandu) \u0161panjolski je pisac i profesor \u0161panjolske knji\u017eevnosti na sveu\u010dili\u0161tu u Gironi i \u0160panjolskoj. \u010cest je suradnik katalonskog izdanja El Pa\u00edsa i priloga za nedjelju. Radio je dvije godine na Sveu\u010dili\u0161tu Illinois u Urbana-Champaign u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Autor je zapa\u017eenih zbirki pripovjedaka, knjiga eseja i vi\u0161e hvaljenih romana. Svjetski uspjeh postigao je romanom \u201cSalaminski vojnici\u201d (2001.), a hrvatsku \u010ditateljsku publiku nastavio je osvajati romanima \u201cBrzina svjetlosti\u201d (2005.), \u201cAnatomija jedne pobune\u201d (2009.), \u201cPrevarant\u201d (2014.), \u201cZakoni granice\u201d (2012.) te \u201cVladar sjena\u201d (2017.). \u017divi i pi\u0161e u Barceloni.<\/p>\n

Ildefonso Falcones de Sierra<\/strong>\u00a0(ro\u0111en 1959. godine) \u0161panjolski je odvjetnik iz pisac iz Barcelone. Najpoznatiji je kao autor svjetskog hita \u201cKatedrala mora\u201d. \u201cKatedrala mora\u201d bio je najprodavaniji povijesni roman u \u0161panjolskoj povijesti, a u svijetu je prodan u vi\u0161e od \u010detiri milijuna primjeraka i objavljen u vi\u0161e od 40 zemalja. U romanu \u201cFatimin dlan\u201d vjeran je elementima koji mu jam\u010de uspjeh: povijesna se istina ispreple\u0107e s potresnom pri\u010dom o ljubavi i mr\u017enji, o propalim nadama jednog nemirnog, pustolovnoga \u017eivota u ta burna vremena. “Fatimin dlan” do\u010dekan s nestrpljenjem i ocijenjen kao vrsno djelo. Donosi dosad malo poznate \u010dinjenice o sudbini \u0161panjolskih muslimana, a ispri\u010dan je poput bajki iz “1001 no\u0107i”. Trenutno radi kao odvjetnik u Barceloni, u svojoj firmi. Slobodno vrijeme provodi pi\u0161u\u0107i.<\/p>\n

Eva Garc\u00eda S\u00e1enz de Urturi<\/strong>\u00a0(Vitoria-Gasteiz, \u00c1lava, 20. kolovoza 1972.) je \u0161panjolska spisateljica. Diplomirala je optometriju, radila na nekoliko rukovode\u0107ih polo\u017eaja u opti\u010darskom sektoru, a potom se njezina karijera nastavila na Sveu\u010dili\u0161tu u Alicanteu. Slavu izvan \u0160panjolske stekla je romanom \u201cSaga o dugovje\u010dnima\u201d (La saga de los longevos, 2012.), koji je postao bestseler u SAD-u i Velikoj Britaniji. Godine 2014. objavila je \u201cAdamove sinove\u201d (Los hijos de Ad\u00e1n) i povijesni roman \u201cPutovanje na Tahiti\u201d (Pasaje a Tahit\u00ed). Vrhunce ljestvica najprodavanijih naslova dosti\u017ee 2016. godine, kada je u knji\u017eare do\u0161la \u201c\u0160utnja bijeloga grada\u201d \u2013 prvi dio trilogije koja slavi baskijski grad Vitoriju, a \u010ditatelje upoznaje s Unai L\u00f3pez de Ayalom zvanim Krakenom, briljantnim policijskim stru\u010dnjakom za profiliranje zlo\u010dinaca. Drugi dio trilogije nosi naslov \u201cRituali vode\u201d, objavljen je 2017. godine dok je tre\u0107i dio, pod naslovom \u201cGospodari vremena\u201d, objavljen 2018. godine. \u201c\u0160utnja bijeloga grada\u201d ekranizirana je, a romani trilogije dr\u017ee mjesto najprodavanijih digitalnih izdanja u \u0160panjolskoj. Eva Garc\u00eda S\u00e1enz de Urturi jedna je od \u0161panjolskih spisateljica s najvi\u0161e pratitelja na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n

<\/p>\n

Tekst: Kre\u0161imir \u0160ok\u010devi\u0107, dipl. knji\u017eni\u010dar<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom obilje\u017eavanja\u00a0Nacionalnog dana \u0160panjolske 12. listopada, u suradnji s\u00a0Kinom Urania, Gradska i sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica Osijek\u00a0predstavlja\u00a0\u0161panjolsku knji\u017eevnost. Po\u010detak \u0161panjolske knji\u017eevnosti obilje\u017eilo je\u00a0epsko pjesni\u0161tvo, a njegovim se prvim djelom smatra \u201cPjesan o Cidu\u201d (\u201cCantar de Mio Cid\u201d, nastala oko 1140., zapisana 1307), jedini u cijelosti sa\u010duvan primjer srednjovjekovne kastiljske epike (cantar de gesta). Sastoji se od\u00a03733 stiha,<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":7334,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false},"categories":[42],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17684"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17684"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17684\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17692,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17684\/revisions\/17692"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17684"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17684"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17684"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}