{"id":18514,"date":"2023-03-16T12:38:19","date_gmt":"2023-03-16T11:38:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/?p=18514"},"modified":"2023-03-16T12:39:34","modified_gmt":"2023-03-16T11:39:34","slug":"knjige-na-dobrom-glasu-gruzijska-knjizevnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/knjige-na-dobrom-glasu-gruzijska-knjizevnost\/","title":{"rendered":"Knjige na dobrom glasu – Gruzijska knji\u017eevnost"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a> Nakon \u0161to smo vam predstavili ma\u0111arsku, \u0161panjolsku i ukrajinsku knji\u017eevnost<\/strong>, odlu\u010dili smo se za jednu, za nas, \u201eegzoti\u010dnu knji\u017eevnost<\/strong>\u201c. Naime, mnogo je sli\u010dnosti izme\u0111u ukrajinske i gruzijske<\/strong> knji\u017eevnosti<\/strong>, ali, tako\u0111er, i izme\u0111u gruzijske i hrvatske knji\u017eevnosti i povijesti<\/strong>. Gruzijci su, kao i Ukrajinci, susjedi s Rusijom. Obje dr\u017eave imaju problemati\u010dne odnose<\/strong> sa susjednom Ruskom Federacijom<\/strong> jo\u0161 od raspada Sovjetskog Saveza. Ratovi i prijetnje ratom<\/strong> \u010desta su pojava. Prisutni su brojni problemi te je samo iskra dovoljna da nastane veliki kaos. U takvoj nacionalnoj situaciji ratne su teme \u010desto zastupljene u svim porama \u017eivota pa tako i u knji\u017eevnosti. Ondje se vidi jasna sli\u010dnost s nama. Kod nas je rat neiscrpna tema za knji\u017eevnost, ali i za film te druga stvarala\u0161tva. Devedesetih godina, osobito u vrijeme ratnih sukoba, u doma\u0107oj knji\u017eevnosti objavljeno je malo toga vrijednog trajanja. No, takva situacija nije specifi\u010dna samo za ovda\u0161nje kulture. Rat \u010desto uti\u0161ava knji\u017eevnost, nacionalisti\u010dka buka i bijes zamagljuju pogled, a kolektivisti\u010dke ideje zatiru individualizam i originalnost. Najbolja antiratna proza \u010desto nastaje godinama nakon rata, u grozni\u010davom sje\u0107anju na pro\u017eivljeno, kao \u0161to je slu\u010daj i s jednim od najpoznatijih antiratnih romana uop\u0107e, Remarqueovim Na zapadu<\/strong> ni\u0161ta novo, objavljenom desetak godina nakon Prvoga svjetskog rata u kojemu je i s\u00e2m autor sudjelovao.<\/p>\n

\u00a0Razliku izme\u0111u vremena radnje knji\u017eevnog djela i vremena pisanja istog djela u slu\u010daju pojedinih tema i pristupa naveli smo ovdje kako bismo naglasili druga\u010diji put romana koji je u fokusu ovog teksta. Naime, Putovanje u Karabah<\/strong> gruzijskog pisca Ake Morchiladzea<\/strong> odvija se u vrijeme gra\u0111anskog rata u Gruziji i sukoba u cijeloj kavkaskoj regiji nakon raspada Sovjetskog Saveza po\u010detkom 1990-ih, a napisan je i objavljen gotovo istovremeno, ve\u0107 1992. godine. Rije\u010d je o dubinski antiratnom romanu modernog izraza u kojem nema pateti\u010dnog patriotizma i ideolo\u0161ke demagogije. Uz to, on se redovno navodi kao najpoznatiji postsovjetski gruzijski roman, \u0161tovi\u0161e kao prijelomno djelo koje je potaknulo svojevrsno oslobo\u0111enje te knji\u017eevnosti od tradicionalnih konvencija. Sude\u0107i po nama dostupnim pregledima gruzijske knji\u017eevnosti, roman je va\u017ean u tamo\u0161njem kontekstu i zbog svoje poeti\u010dke orijentacije: nepodr\u017eavanja sovjetskih literarnih kanona te okretanja zapadnim kulturnim utjecajima. Putovanje u Karabah kombinacija je romana ceste, psiholo\u0161kog romana i antiratnog romana. Roman prikazuje anarhiju dru\u0161tava zarobljenih u ratu i borbama elit\u00e2 za vlast, besmisao etni\u010dkih sukoba na \u0161irem prostoru te izgubljenost generacije koja u tome odrasta. U podtekstu se sugerira da iza borbi za samostalnost \u010desto stoji borba za novac, iza juna\u0161tva tek nasilni\u0161tvo i kriminal, dok permanentna nesigurnost, teror i stagnacija odgovaraju odre\u0111enim dru\u0161tvenim grupama. No, demokratizaciju i razvoj u Gruziji i okru\u017eenju nisu zaustavili samo ratni kaos, nacionalizam i frakcijske borbe, ve\u0107 je s\u00e1mo dru\u0161tvo dubinski patrijarhalno i tradicionalno, a rigidne dru\u0161tvene konvencije, ograni\u010davaju slobodu mladih. Roman se odvija u dva zimska mjeseca gra\u0111anskog rata u Gruziji i sukoba na \u0161irem kavkaskom prostoru. Glavni junak Gio i njegov prijatelj Goglik o politici ne razmi\u0161ljaju, uglavnom dangube po gradu, opijaju se, drogiraju, posje\u0107uju prostitutke, dilaju na sitno, a Giov utjecajni otac \u2013 bogata\u0161 i vo\u0111a paravojne skupine \u2013 osigurava im lak\u0161i prolaz. Jednoga dana u staroj Ladi odlaze u Azerbajd\u017ean kupiti ve\u0107u koli\u010dinu trave kako bi je pro\u0161vercali natrag u Gruziju, no u potrazi za selom dilera zalutaju i na\u0111u se u ratnoj zoni, u Gorskom Karabahu. U sto\u017eeru armenske paravojske i izoliranoj seoskoj enklavi, Gio se zapravo po prvi put sabire; razmi\u0161lja, analizira i kriti\u010dki vidi stvarnost. Osje\u0107a da se ne\u0161to mora promijeniti, pa \u2013 djeluje. U zavr\u0161nici, nakon namjerno trijumfalisti\u010dkih scena bijega na d\u017eipu, junaci se vra\u0107aju u Gruziju. Ipak, vra\u0107aju se na staro, u paralizirane odnose i svijet bez perspektive. Aka Morchiladze (pseudonim Giorgija Akhvledianija) ro\u0111en je Tbilisiju, a nakon studija povijesti neko je vrijeme radio na tamo\u0161njem fakultetu. Uskoro se ubacio u novinarstvo pa je godinama izvje\u0161tavao o politi\u010dkim i sportskim doga\u0111anjima za ozbiljne novine, zatim ure\u0111ivao popularni tabloid i vodio TV emisije o knji\u017eevnosti. Putovanje u Karabah njegov je prvi roman koji je odmah postao bestselerom i preveden na brojne jezike (na hrvatski s engleskoga, a ne originala). Do sada je Morchiladze objavio dvadesetak romana i tri zbirke proza za koje je dobio vi\u0161e puta najva\u017eniju nacionalnu nagradu \u201cSaba\u201d.<\/p>\n

Sljede\u0107a knjiga koju Vam predstavljamo nosi naslov Brojalica<\/strong>, autorice Temte Melashvili<\/strong>. Nakladnik je Hena-com, a izdana je 2015. godine. Tamta Melashvili (1979., Ambrolauri) gruzijska je spisateljica koja radi kao profesorica na sveu\u010dili\u0161tu u Tbilisiju. Diplomirala je rodne studije na Centralnom europskom sveu\u010dili\u0161tu u Budimpe\u0161ti 2008. godine. Svoje prve pri\u010de objavljuje na internetu, a neke su od njih kasnije uvr\u0161tene u antologije. Za svoj prvi roman Brojalica (Gatvla, 2011.) dobila je nagradu \u201cSaba\u201d za najbolje debitantsko djelo 2011. godine. Njema\u010dki prijevod Brojalice (Unionsverlag, 2012.) progla\u0161en je jednim od deset najboljih djela koja su objavili samostalni izdava\u010di, a godine 2013. nagra\u0111en je presti\u017enom nagradom \u201eDeutscher Jugendliteraturpreis\u201d. Autori\u010din je prvijenac o ratu u Gruziji 2008. godine kroz o\u010di tinejd\u017eera. Drskim mladena\u010dkim \u017eargonom prikazuje apsurdnost i okrutnost rata prema civilnom dru\u0161tvu \u2013 \u017eenama, djeci i starcima. Ova zgusnuta i emocijama nabijena proza Tamte Melashvili svedena na tek stotinjak stranica zorno pokazuje da za dojmljivost pri\u010de nisu potrebne velike fabule, zapleti i gomila likova. U Brojalici je pripovjedna linija radikalno su\u017eena, svedena na najnu\u017enije, prikazana kroz dijalog dviju trinaestogodi\u0161njih djevoj\u010dica Ninco i Cknapi \u2013 nerazdvojnih prijateljica koje se u ratom zahva\u0107enom zaba\u010denom gruzijskom selu bore da svojim najbli\u017eima osiguraju najosnovnije za pre\u017eivljavanje. Povijesna pozadina pri\u010de zapravo nije ni va\u017ena jer rat vi\u0111en o\u010dima Tamte Melashvili nije ni geopoliti\u010dka igra, ni akcijski spektakl, a ponajmanje je herojska epopeja. Nju ne zanimaju politi\u010dki ulozi u bespo\u0161tednoj partiji nadmetanja oru\u017ejem ni globalno poznati protagonisti sukoba. Jedino \u0161to je interesira jesu \u017ertve. A one su jednako i “na\u0161i” i “njihovi”. Va\u017eno je tek da su ranjivi i izlo\u017eeni, odnosno osu\u0111eni na gubitni\u0161tvo svojom rodnom i generacijskom pripadno\u0161\u0107u jer su djeca, \u017eene ili starci. Brojalica je pri\u010da o dvije prijateljice, Ninco i Cknapi, trinaestogodi\u0161njakinjama koje bi u normalnom poretku stvari \u017eivjele u udobnosti, razmi\u0161ljale o novoj garderobi, glazbi, de\u010dkima i ispovijedale tipi\u010dne tinejd\u017eerske strasti i nevolje. No, rat ih je brutalno izbacio s kolosijeka normalnosti i prisilio da se na dnevnoj bazi su\u010deljavaju s do ju\u010der nezamislivim strahotama.<\/p>\n

Tre\u0107a knjiga koju vam predstavljamo nosi naslov Smrt u trapericama<\/strong>. Autor je Dato Tura\u0161vili<\/strong>, a nakladnik je Sandorf, Zagreb. Izdana je 2012. godine. Roman Smrt u trapericama temelji se na najtragi\u010dnijoj i najskandaloznijoj pri\u010di 1980-ih godina, u vremenima sovjetske Gruzije. Sedmero mladih ljudi otelo je avion kako bi njime pobjegli iz Sovjetskog Saveza: radilo se o pothvatu bez presedana jer u to je vrijeme i sama pomisao na bijeg iz Sovjetskog Saveza predstavljala kazneno djelo. Sovjetske su vlasti za ovaj, vi\u0161e naivan, nego opasan \u010din ve\u0107inu tih mladih ljudi osudile na smrt. Javno je mnijenje bilo podijeljeno. Dio je javnosti smatrao mlade buntovnike obi\u010dnim teroristima. Ostali su proturje\u010dili tome stavu tvrde\u0107i da je \u017eivot pod sovjetskim re\u017eimom toliko nesnosan da se zbog toga mo\u017ee pravdati \u010dak i otmica aviona. Dramatizacija Smrti u trapericama u Gruziji je do\u017eivjela brojne izvedbe te se smatra jednom od tamo\u0161njih najuspje\u0161nijih kazali\u0161nih predstava.<\/p>\n

Posljednja knjiga koju vam predstavljamo ovoga puta jest i najstarija od svih navedenih. Nosi naslov Bele zastave<\/strong> jer je izdana daleke 1988. godine, nakladnik je Novo delo, Beograd. Autor je Nodar Dumbadze<\/strong>. U rijetko bogatoj suvremenoj gruzijskoj knji\u017eevnosti ime Nodara Dumbadzea stoji me\u0111u nekoliko najpopularnijih. Ro\u0111en je 1928. godine, a umro 1984. Ro\u0111en je i umro u glavnom gruzijskom gradu, Tbilisiju. U djelu Bele zastave pratimo desetoricu ljudi razli\u010ditih \u017eivotnih putova, zvanja, navika i individualnosti koji prekidaju monotoniju \u017eivota u istoj zatvorskoj sobi vedrim \u0161alama i dosko\u010dicama, ponekad surovim upadicama tragi\u010dnog ishoda. Zajedni\u010dki im je gruzijski smisao za humor. Umjetni\u010dki materijal kratkog romana Bele zastave, prvog u pi\u0161\u010devu bogatom opusu, koji je usput re\u010deno, izazvao burne rasprave i polemike, autor je u sebi nosio dvadesetak godina, dok nije u Bibliji prona\u0161ao odgovaraju\u0107i okvir za slikanje \u017eivota desetorice ljudi koji u istra\u017enom zatvoru o\u010dekuju presudu, odnosno rje\u0161enje svoje sudbine. Ovaj je socijalni roman pro\u017eet i tipi\u010dnim Dumbazeovskim humorom te je, u svakom slu\u010daju, privla\u010dan prosje\u010dnom \u010ditatelju.<\/p>\n

<\/div>\n
Tekst: Kre\u0161imir \u0160ok\u010devi\u0107, dipl. knji\u017eni\u010dar<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon \u0161to smo vam predstavili ma\u0111arsku, \u0161panjolsku i ukrajinsku knji\u017eevnost, odlu\u010dili smo se za jednu, za nas, \u201eegzoti\u010dnu knji\u017eevnost\u201c. Naime, mnogo je sli\u010dnosti izme\u0111u ukrajinske i gruzijske knji\u017eevnosti, ali, tako\u0111er, i izme\u0111u gruzijske i hrvatske knji\u017eevnosti i povijesti. Gruzijci su, kao i Ukrajinci, susjedi s Rusijom. Obje dr\u017eave imaju problemati\u010dne odnose sa susjednom Ruskom Federacijom<\/p>\n","protected":false},"author":16,"featured_media":7334,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false},"categories":[42],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18514"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/16"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18514"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18514\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18520,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18514\/revisions\/18520"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18514"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18514"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18514"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}