{"id":22305,"date":"2025-11-21T09:33:57","date_gmt":"2025-11-21T08:33:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/?p=22305"},"modified":"2025-11-21T09:35:46","modified_gmt":"2025-11-21T08:35:46","slug":"strasno-dobre-knjige-za-jesen-citajte-na-vlastitu-odgovornost-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/strasno-dobre-knjige-za-jesen-citajte-na-vlastitu-odgovornost-2\/","title":{"rendered":"Stra\u0161no dobre knjige za jesen: \u010ditajte na vlastitu odgovornost"},"content":{"rendered":"

Postoje knjige koje nas\u00a0zabave, one koje nas\u00a0nasmiju\u00a0\u2013 i one koje nas natjeraju da provjerimo jesmo li\u00a0zaklju\u010dali vrata. A jesen je pravo vrijeme za one tre\u0107e. Dok se dani skra\u0107uju, a ve\u010deri ispunjavaju\u00a0mirisom ki\u0161e i zvukom li\u0161\u0107a\u00a0pod nogama, neki od nas ne tra\u017ee utjehu u\u00a0romanti\u010dnim pri\u010dama i laganim zapletima. Naprotiv, tra\u017eimo ono \u0161to \u0107e nas\u00a0zaintrigirati, uznemiriti, pa mo\u017eda i\u00a0prestra\u0161iti. Ne\u0161to \u0161to nas ne\u0107e pustiti da spavamo, nego da pro\u010ditamo “jo\u0161 samo jedno poglavlje”, a mo\u017eda ni odmah nakon toga.<\/p>\n

Ova preporuka donosi upravo takve knjige\u00a0misteriozne, napete, ponekad sablasne, ali uvijek neodoljivo \u010ditljive. Neki naslovi vode vas u zaba\u010dene ku\u0107e gdje se \u010duju koraci kada nitko ne bi trebao biti tamo. Drugi prate likove koji su mo\u017eda \u017ertve, a mo\u017eda i ne\u0161to mnogo mra\u010dnije. Neki od njih govore istinu, drugi vas vuku za nos do posljednje stranice. A svi zajedno stvaraju onu vrstu napetosti koja savr\u0161eno pristaje uz ki\u0161ni dan, toplu dekicu i \u0161alicu \u010daja (ili ne\u0161to ja\u010de, ovisno o razini straha). Bez brige, ne\u0107emo odmah sko\u010diti na \u010disti horor. U ovoj selekciji ima i psiholo\u0161kih trilera, sporogore\u0107ih misterija, i onih naslova koji vas ne pla\u0161e direktno, ali vas natjeraju da razmi\u0161ljate o njima danima kasnije.<\/p>\n

Ako ste spremni\u00a0zakora\u010diti u pri\u010de\u00a0koje pomi\u010du granicu izme\u0111u stvarnog i nepoznatog, nastavite \u010ditati. Knjige koje slijede nisu za svakoga \u2013 ali ako volite malo jeze, puno napetosti i tajne koje \u010dekaju da budu otkrivene, mogli biste prona\u0107i savr\u0161eno jesensko \u0161tivo ba\u0161 ovdje. Neki od naslova koje \u0107emo predstaviti su jako jako stari, neki od njih su noviji ali nesumnjivo svaki od njih nosi onu dozu jeze i terora koju svi ljubitelji horor \u017eanra vole.<\/p>\n

Prvi na redu je H.P. Lovecraft i njegova zbirka pri\u010da\u00a0Zov Cthuluha
\nPisac horora i znanstvene fantastike, imao je ogroman utjecaj na moderne pisce fanstasti\u010dnog horora, unutar kojeg je postao kultna li\u010dnost. Zbirka od \u010detiri pri\u010de H. P. Lovecrafta koje spadaju u mitove o Cthulhuu. Pri\u010de u knjizi su: Zov Cthulhua, U\u017eas u Dunwichu, \u0160takori u zidovima i \u0160apta\u010d u tami. Iako su nepovezane sasvim je jasno da se odvijaju u istom svijetu. Ovo je prva knjiga u serijalu Cthulhu mitova u izdanju Hangara 7. Zbirka Zov Cthulhua sjajan je ulazak u mra\u010dni Lovecraftov svemir. Ove pri\u010de ne donose klasi\u010dne \u010dudovi\u0161ne sukobe, ve\u0107 istra\u017euju dublji, uznemiruju\u0107i osje\u0107aj kozmi\u010dke bezna\u010dajnosti \u2014 ideju da su ljudi samo sitna to\u010dka u svemiru kojim vladaju prastare sile ravnodu\u0161ne prema na\u0161em postojanju. Prva pri\u010da, “Zov Cthulhua”, postavlja temelj na kojem Lovecraft gradi mitologiju. Kroz niz tajanstvenih zapisa, novinskih izvje\u0161taja i osobnih svjedo\u010danstava, \u010ditatelj postupno otkriva postojanje Cthulhua \u2014 drevnog entiteta koji spava pod morem, ali \u010diji utjecaj prodire u snove i umove ljudi diljem svijeta. Lovecraft vje\u0161to gradi osje\u0107aj paranoje i neizbje\u017enosti, \u010dine\u0107i da se zlo nikad ne otkrije u potpunosti, ali njegova prisutnost je stalna i prijete\u0107a. U ostatku zbirke mo\u017eete o\u010dekivati jo\u0161 fascinantnih pri\u010da koje istra\u017euju sli\u010dne teme: zabranjena znanja, drevna bo\u017eanstva, kultove, ludilo i ljudsku nemo\u0107 pred nepoznatim. Lovecraft koristi arhai\u010dan, ponekad gust jezik, ali upravo ta te\u017eina pridonosi osje\u0107aju da \u010dita\u0161 ne\u0161to izvan vremena \u2014 gotovo kao da sam tekst nosi sa sobom djeli\u0107 drevne tajne. Ova zbirka nije za one koji tra\u017ee brzu akciju ili “klasi\u010dni” horor s jasnim neprijateljima, ve\u0107 za \u010ditatelje koji vole polagano gra\u0111enje atmosfere, osje\u0107aj nelagode i filozofska pitanja o mjestu \u010dovjeka u svemiru. Preporu\u010dujem svim ljubiteljima psiholo\u0161kog i filozofskog horora posebno onima koji \u017eele otkriti korijene modernog horora i fantazije.<\/p>\n

Stephen King\u00a0Groblje ku\u0107nih ljubimaca
\nStephen King s razlogom nosi titulu “kralja horora”, ali njegov opus daleko nadilazi samo stra\u0161ne pri\u010de. Tijekom desetlje\u0107a pisanja, King je stvorio cijeli svemir likova, mjesta i tema koje obuhva\u0107aju horor, psiholo\u0161ki triler, fantastiku, dramu. Bez obzira na \u017eanr, njegova najve\u0107a snaga le\u017ei u sposobnosti da stvori \u017eive, uvjerljive likove i situacije koje se uvla\u010de pod ko\u017eu. Jedna od najmra\u010dnijih i najpotresnijih pri\u010da Stephena Kinga, Groblje ku\u0107nih ljubimaca istra\u017euje teme smrti, gubitka i granica koje ljudi poku\u0161avaju prije\u0107i iz ljubavi ili o\u010daja. Radnja prati Louisa Creeda, lije\u010dnika koji se s obitelji seli u mirni gradi\u0107 u Maineu. Nedaleko od njihove ku\u0107e nalazi se jezivo “groblje ku\u0107nih ljubimaca”, a iza njega jo\u0161 starije, zaboravljeno indijansko groblje, za koje se \u0161u\u0161ka da ima mo\u0107 vra\u0107anja mrtvih. No, sve \u0161to se vrati dolazi promijenjeno i sve ima svoju cijenu. Ovo nije samo roman o smrti ve\u0107 duboko emocionalna i psiholo\u0161ki uznemiruju\u0107a pri\u010da o tome \u0161to zna\u010di tugovati, kako se nosimo s neizbje\u017enim gubitkom i koliko smo spremni \u017ertvovati da ne bismo morali re\u0107i posljednje zbogom.<\/p>\n

King je sam priznao da ga je ova knjiga toliko uznemirila da ju je u jednom trenutku htio odbaciti. \u010citatelji se sla\u017eu: ovo je jedan od njegovih najjezivijih i najtragi\u010dnijih romana, koji ostaje s tobom dugo nakon \u0161to okrene\u0161 zadnju stranicu. Iako je poznat po hororu, King zapravo pi\u0161e o ljudima o tome kako se obi\u010dni ljudi suo\u010davaju s neobi\u010dnim ili zastra\u0161uju\u0107im situacijama, kako reagiraju na gubitak, izolaciju, strah ili vlastitu tamnu stranu.<\/p>\n

Jasper DeWitt\u00a0Pacijent
\n\u201ePacijent\u201c je psiholo\u0161ki horor\/triler u formi ispovijesti mladog psihijatra, Dr. Parkera, koji zapo\u010dinje svoj rad u staroj psihijatrijskoj ustanovi. Tamo se susre\u0107e s naizgled nerje\u0161ivim slu\u010dajem pacijentom 13, \u010dovjekom koji je zatvoren u najdubljem, najizoliranijem dijelu bolnice i koji godinama izlu\u0111uje sve terapeute koji mu poku\u0161aju pomo\u0107i. Pri\u010da je napisana u formi blog-postova, \u0161to daje osje\u0107aj neposrednosti i dodatnu autenti\u010dnost. Kroz ova svjedo\u010denja pratimo Parkerovu odlu\u010dnost da razotkrije istinu, usprkos upozorenjima kolega, i sve jezivijim doga\u0111ajima. Atmosfera je tjeskobna i nadrealna, a autor vje\u0161to balansira izme\u0111u psiholo\u0161kog trilera i natprirodnog horora, bez jasnog odgovora do samog kraja. Pacijent je uznemiruju\u0107e efektan roman koji pokazuje kako horor ne mora uvijek biti krvav da bi bio stra\u0161an. DeWitt se igra sa \u010ditateljevim osje\u0107ajem sigurnosti, ostavljaju\u0107i nas da se zapitamo: \u0160to je istina, a \u0161to ludilo?<\/p>\n

Iako kratak, roman ostavlja sna\u017ean dojam i poziva nas na razmi\u0161ljanje. Idealno \u0161tivo za mra\u010dne ve\u010deri samo, mo\u017eda, nemojte ga \u010ditati ba\u0161 pred spavanje.<\/p>\n

Ira Levin\u00a0Rosemaryna beba
\nIra Levin bio je ameri\u010dki pisac, najpoznatiji po romanu Rosemaryna beba, remek-djelu horora koji uspijeva, bez prakti\u010dki ijedne kapi krvi, do kosti prestra\u0161iti svakog \u010ditatelja. Ovaj autor stravu gradi jezivom atmosferom i izvrsnom psihologijom likova. Rosemary Woodhouse mlada je \u017eena koja se sa svojim suprugom Guy-em Woodhouseom doseljava u dugo pri\u017eeljkivanu staru i otmjenu njujor\u0161ku zgradu. Ondje upoznaje susjede Minnie i Romana Castevet koji izrazito srda\u010dni u ljubazni, ponekad kako se Rosemary \u010dini i previ\u0161e. Ukratko Rosemary i Guy u\u017eivaju u bra\u010dnom \u017eivotu i ona je da ne otkrivam previ\u0161e uskoro trudna i tu kre\u0107e zaplet\u2026trudno\u0107a je sve samo ne ono \u0161to je Rosemary o\u010dekivala, a \u0161to dalje \u010ditate imate osje\u0107aj neizbje\u017ene jeze i nekog groznog doga\u0111aja koji nikako da se dogodi. Ira Levin je odli\u010dno prikazao tu jezu i nemo\u0107 \u017eene koja nema izbora nego iznijeti tu \u201ezlu trudno\u0107u\u201c do kraja i dao je odli\u010dnu podlogu ostalim autorima za neke od poznatih hororaca koji se bave sli\u010dnom tematikom. Levinovo majstorstvo nije u \u0161okantnim obratima, nego u suptilnom gra\u0111enju atmosfere. Kroz svakodnevne scene, obi\u010dne razgovore i sitne nelagode, \u010ditatelja vodi do spoznaje da ne\u0161to nije u redu i to bez da i\u0161ta eksplicitno poka\u017ee. Upravo ta neizvjesnost \u010dini roman toliko uznemiruju\u0107im.<\/p>\n

Iako je pisan prije gotovo \u0161est desetlje\u0107a, roman ostaje zastra\u0161uju\u0107e relevantan. \u010citanje Rosemaryne bebe nije ugodno iskustvo i ne bi trebalo biti. To je tiha, polagana jeza koja se uvla\u010di pod ko\u017eu i ostaje tamo dugo nakon \u0161to zatvorite knjigu. Za ljubitelje psiholo\u0161kog trilera, ovo je nezaobilazno \u0161tivo. A za one koji rijetko uhvate horor roman u ruke mo\u017eda je ba\u0161 Rosemaryna beba, knjiga koja \u0107e ih uvjeriti da najstra\u0161nije pri\u010de nisu one s duhovima i \u010dudovi\u0161tima, nego one koje otkrivaju istine o ljudskoj prirodi.<\/p>\n

Shirley Jackson\u00a0Prokletstvo ku\u0107e Hill
\nShirley Jackson, jedno od najva\u017enijih imena ameri\u010dke knji\u017eevnosti 20. stolje\u0107a, napisala je Prokletstvo ku\u0107e Hill 1959. godine, a roman je i danas nezaobilazan klasik goti\u010dkog horora i to s razlogom. Za razliku od ve\u0107ine “ukletih ku\u0107a” iz popularne kulture, Ku\u0107a Hill nije ukleta samo zbog duhova, ve\u0107 zato \u0161to utjelovljuje sve ono najdublje potisnuto u \u010dovjeku: tjeskobu, osamljenost, gubitak kontrole i emocionalnu ranjivost. Parapsiholog dr. Montague okuplja malu skupinu ljudi u izoliranoj vili poznatoj po misterioznim i nasilnim doga\u0111ajima iz pro\u0161losti. Me\u0111u njima je i Eleanor Vance, \u017eena srednjih godina koja je cijeli \u017eivot provela zatvorena, potiskuju\u0107i vlastite emocije i \u017eive\u0107i pod jarmom obiteljskih obveza. Ku\u0107a Hill je sve samo ne obi\u010dna gra\u0111evina, Jackson je opisuje kao arhitektonski nelogi\u010dnu, hladnu i zlobno \u017eivo prisutnu. S vremenom, kako se roman razvija, \u010ditatelju postaje jasno: pitanje nije samo \u0161to se doga\u0111a u ku\u0107i, ve\u0107 \u0161to se doga\u0111a unutar samih likova, osobito Eleanor. U sredi\u0161tu romana osje\u0107aj jeze i strave nije zbog duhova, nego zbog psiholo\u0161kog sloma, usamljenosti i nepouzdanog do\u017eivljaja stvarnosti. Eleanor je jedan od najkompleksnijih likova osjetljiva, ranjena i duboko \u017eeljna pripadnosti, ona u ku\u0107i Hill pronalazi ne\u0161to \u0161to ni sama ne mo\u017ee imenovati. Jackson nas vodi kroz njezinu svijest toliko suptilno da \u010desto ne znamo razlikovati gdje zavr\u0161ava objektivna stvarnost, a gdje po\u010dinje halucinacija.<\/p>\n

Roman se ne oslanja na tipi\u010dne “jump scare” trenutke, ve\u0107 na jezivu atmosferu koja polako, ali neumoljivo gu\u0161i. Strava dolazi iz osje\u0107aja nesigurnosti i neizvjesnosti iz onoga \u0161to je pre\u0161u\u0107eno, \u0161to se samo nazna\u010di, a nikada do kraja ne objasni. \u201eShirley Jackson i njezin roman Prokletstvo ku\u0107e Hill pioniri su motiva uklete ku\u0107e, koji danas, u stra\u0161noj knji\u017eevnosti horora i psiholo\u0161kih trilera, vi\u0161e nije toliko rijedak. Ako te ku\u0107e i nisu uklete u punom smislu rije\u010di, onda su svakako popri\u0161te nadnaravnih, neobi\u010dnih, zloslutnih doga\u0111aja.\u201c<\/p>\n

Prokletstvo ku\u0107e Hill nije knjiga koju \u0107ete \u010ditati zbog “akcije”, ve\u0107 zbog osje\u0107aja koji ostavlja. To je roman o izolaciji, gubitku identiteta i na\u010dinu na koji prostor mo\u017ee postati produ\u017eetak unutarnjih stanja. Nakon \u0161to ga pro\u010ditate, ostat \u0107ete s pitanjem: Je li ku\u0107a doista bila zla ili su zlo donijeli oni koji su u nju u\u0161li?
\nBez obzira na odgovor, jedno je sigurno: Ku\u0107a Hill ne zaboravlja svoje goste.<\/p>\n

\u0160arec Dario\u00a0Glasnik, Razdvajanje i \u010cistili\u0161te
\nTri romana Daria \u0160areca: Glasnik, Razdvajanje i \u010cistili\u0161te tvore jedinstvenu cjelinu, svojevrsni triptih tame i unutarnjih borbi. Iako se mogu \u010ditati zasebno, tek zajedno otkrivaju puni raspon autorova svijeta, u kojem se stvarno i nadnaravno prepli\u0107u s traumama, identitetom i poku\u0161ajem bijega od pro\u0161losti.<\/p>\n

U Glasniku nasilna smrt profesora Benjamina Merza u du\u0107anu na prvi pogled \u010dini se kao izoliran zlo\u010din, no istraga i \u0161ira pri\u010da otkrivaju da iza svega stoji mre\u017ea mra\u010dnih tajni, trauma i nadnaravnih naznaka koje ne dopu\u0161taju jednostavno obja\u0161njenje. Niz doga\u0111aja otkrivaju koliko je krhka granica izme\u0111u razuma i onoga \u0161to nas progoni iz sjene. U Razdvajanju upoznajemo Magdu Rusicky-Glotz, \u017eenu koja je izgubila obitelj i poku\u0161ava prona\u0107i novi smisao. Naizgled obi\u010dan oglas za posao postaje ulaz u labirint sumnji, jer njezin poslodavac skriva tajne koje imaju veze s tragedijom njezine pro\u0161losti. Kako se radnja razvija, Magda po\u010dinje sumnjati u sve u svoje bli\u017enje, u stvarnost koja je okru\u017euje, pa \u010dak i u samu sebe. Razdvajanje je roman o identitetu na rubu raspada: kad gubitak i trauma postanu prete\u0161ki, granice izme\u0111u realnog i izmi\u0161ljenog bri\u0161u se. Atmosfera je intimnija i psiholo\u0161ki potresnija nego u Glasniku, ali jednako napeta.<\/p>\n

\u201eI koliko god to pri\u017eeljkivala nitko od njih ne\u0107e se vratiti iz nje. Kako je to dobro i sama znala, dan u kojem izgubi\u0161 nekoga bliskog nije najgori; barem ima\u0161 \u0161to za raditi. Najgori su svi ostali dani. Jer mrtvi naprosto ostaju mrtvi.\u201c<\/p>\n

Tre\u0107i roman, \u010cistili\u0161te, donosi pri\u010du o Tomu Langu. Nakon nasilnog ispada u televizijskoj emisiji i niza mu\u010dnih iskustava iz djetinjstva, Tom odlu\u010duje zapo\u010deti ispo\u010detka u zaba\u010denom selu. No umjesto mira, suo\u010dava se s mje\u0161tanima koji i sami nose tamne tajne, te s neobi\u010dnim pojavama koje ga prate poput sjenki. Roman balansira izme\u0111u dru\u0161tvenog realizma (zatvorena zajednica, me\u0111uljudski odnosi) i nadnaravnog prizvuka (pojave koje se ne mogu objasniti). Najvi\u0161e od svega, to je pri\u010da o \u010dovjeku koji poku\u0161ava pobje\u0107i od sebe, ali shva\u0107a da je njegovo pravo \u010distili\u0161te u njegovoj nutrini.<\/p>\n

Ono \u0161to ova tri romana povezuje jest stalna napetost izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161njosti, svjetla i tame, razuma i iracionalnog. \u0160arec neumorno pokazuje da pravi horor ne dolazi izvana, nego iznutra iz traume, sje\u0107anja, nesigurnosti i onoga \u0161to potiskujemo. Njegovi likovi ne bore se samo s okolnostima, nego i s vlastitim identitetom: \u017eele novi po\u010detak, ali ih pro\u0161lost uvijek susti\u017ee.<\/p>\n

Ovi romani\u00a0nisu lagano \u0161tivo;\u00a0mra\u010dni su, zahtjevni i psiholo\u0161ki intenzivni. No upravo u toj\u00a0te\u017eini\u00a0le\u017ei njihova snaga. \u0160arec stvara atmosferu koja \u010ditatelja ne pu\u0161ta, a nakon zatvaranja knjige ostaje osje\u0107aj da smo zavirili u ne\u0161to istodobno univerzalno i duboko osobno ljudsku potrebu da se suo\u010dimo sa sobom, koliko god to bilo bolno. Za \u010ditatelje koji vole psiholo\u0161ke trilere, horor s filozofskim prizvukom i introspektivne pri\u010de, Glasnik, Razdvajanje i \u010cistili\u0161te nude iskustvo koje se rijetko susre\u0107e u suvremenoj hrvatskoj prozi. Zajedno \u010dine sna\u017enu cjelinu mra\u010dnu, uznemiruju\u0107u i nezaboravnu.<\/p>\n

Mo\u017eda \u0107e vas neki od naslova vratiti u mladost i prizvati osje\u0107aj koji vas je pro\u017eeo kad ste ih prvi put uzeli u ruke, a nekome \u0107e mo\u017eda ovo biti prvi put da se oku\u0161a u ovom \u017eanru knji\u017eevnosti, kako god bilo \u017eelimo vam stra\u0161no dobar provod!<\/p>\n

Tekst: Ivana Franji\u0107, mag.informatologije<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Postoje knjige koje nas\u00a0zabave, one koje nas\u00a0nasmiju\u00a0\u2013 i one koje nas natjeraju da provjerimo jesmo li\u00a0zaklju\u010dali vrata. A jesen je pravo vrijeme za one tre\u0107e. Dok se dani skra\u0107uju, a ve\u010deri ispunjavaju\u00a0mirisom ki\u0161e i zvukom li\u0161\u0107a\u00a0pod nogama, neki od nas ne tra\u017ee utjehu u\u00a0romanti\u010dnim pri\u010dama i laganim zapletima. Naprotiv, tra\u017eimo ono \u0161to \u0107e nas\u00a0zaintrigirati, uznemiriti,<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":22306,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false},"categories":[42],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22305"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=22305"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22305\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22309,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22305\/revisions\/22309"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/22306"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=22305"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=22305"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.gskos.unios.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=22305"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}