Postoje knjige koje nas zabave, one koje nas nasmiju – i one koje nas natjeraju da provjerimo jesmo li zaključali vrata. A jesen je pravo vrijeme za one treće. Dok se dani skraćuju, a večeri ispunjavaju mirisom kiše i zvukom lišća pod nogama, neki od nas ne traže utjehu u romantičnim pričama i laganim zapletima. Naprotiv, tražimo ono što će nas zaintrigirati, uznemiriti, pa možda i prestrašiti. Nešto što nas neće pustiti da spavamo, nego da pročitamo “još samo jedno poglavlje”, a možda ni odmah nakon toga.
Ova preporuka donosi upravo takve knjige misteriozne, napete, ponekad sablasne, ali uvijek neodoljivo čitljive. Neki naslovi vode vas u zabačene kuće gdje se čuju koraci kada nitko ne bi trebao biti tamo. Drugi prate likove koji su možda žrtve, a možda i nešto mnogo mračnije. Neki od njih govore istinu, drugi vas vuku za nos do posljednje stranice. A svi zajedno stvaraju onu vrstu napetosti koja savršeno pristaje uz kišni dan, toplu dekicu i šalicu čaja (ili nešto jače, ovisno o razini straha). Bez brige, nećemo odmah skočiti na čisti horor. U ovoj selekciji ima i psiholoških trilera, sporogorećih misterija, i onih naslova koji vas ne plaše direktno, ali vas natjeraju da razmišljate o njima danima kasnije.
Ako ste spremni zakoračiti u priče koje pomiču granicu između stvarnog i nepoznatog, nastavite čitati. Knjige koje slijede nisu za svakoga – ali ako volite malo jeze, puno napetosti i tajne koje čekaju da budu otkrivene, mogli biste pronaći savršeno jesensko štivo baš ovdje. Neki od naslova koje ćemo predstaviti su jako jako stari, neki od njih su noviji ali nesumnjivo svaki od njih nosi onu dozu jeze i terora koju svi ljubitelji horor žanra vole.
Prvi na redu je H.P. Lovecraft i njegova zbirka priča Zov Cthuluha
Pisac horora i znanstvene fantastike, imao je ogroman utjecaj na moderne pisce fanstastičnog horora, unutar kojeg je postao kultna ličnost. Zbirka od četiri priče H. P. Lovecrafta koje spadaju u mitove o Cthulhuu. Priče u knjizi su: Zov Cthulhua, Užas u Dunwichu, Štakori u zidovima i Šaptač u tami. Iako su nepovezane sasvim je jasno da se odvijaju u istom svijetu. Ovo je prva knjiga u serijalu Cthulhu mitova u izdanju Hangara 7. Zbirka Zov Cthulhua sjajan je ulazak u mračni Lovecraftov svemir. Ove priče ne donose klasične čudovišne sukobe, već istražuju dublji, uznemirujući osjećaj kozmičke beznačajnosti — ideju da su ljudi samo sitna točka u svemiru kojim vladaju prastare sile ravnodušne prema našem postojanju. Prva priča, “Zov Cthulhua”, postavlja temelj na kojem Lovecraft gradi mitologiju. Kroz niz tajanstvenih zapisa, novinskih izvještaja i osobnih svjedočanstava, čitatelj postupno otkriva postojanje Cthulhua — drevnog entiteta koji spava pod morem, ali čiji utjecaj prodire u snove i umove ljudi diljem svijeta. Lovecraft vješto gradi osjećaj paranoje i neizbježnosti, čineći da se zlo nikad ne otkrije u potpunosti, ali njegova prisutnost je stalna i prijeteća. U ostatku zbirke možete očekivati još fascinantnih priča koje istražuju slične teme: zabranjena znanja, drevna božanstva, kultove, ludilo i ljudsku nemoć pred nepoznatim. Lovecraft koristi arhaičan, ponekad gust jezik, ali upravo ta težina pridonosi osjećaju da čitaš nešto izvan vremena — gotovo kao da sam tekst nosi sa sobom djelić drevne tajne. Ova zbirka nije za one koji traže brzu akciju ili “klasični” horor s jasnim neprijateljima, već za čitatelje koji vole polagano građenje atmosfere, osjećaj nelagode i filozofska pitanja o mjestu čovjeka u svemiru. Preporučujem svim ljubiteljima psihološkog i filozofskog horora posebno onima koji žele otkriti korijene modernog horora i fantazije.
Stephen King Groblje kućnih ljubimaca
Stephen King s razlogom nosi titulu “kralja horora”, ali njegov opus daleko nadilazi samo strašne priče. Tijekom desetljeća pisanja, King je stvorio cijeli svemir likova, mjesta i tema koje obuhvaćaju horor, psihološki triler, fantastiku, dramu. Bez obzira na žanr, njegova najveća snaga leži u sposobnosti da stvori žive, uvjerljive likove i situacije koje se uvlače pod kožu. Jedna od najmračnijih i najpotresnijih priča Stephena Kinga, Groblje kućnih ljubimaca istražuje teme smrti, gubitka i granica koje ljudi pokušavaju prijeći iz ljubavi ili očaja. Radnja prati Louisa Creeda, liječnika koji se s obitelji seli u mirni gradić u Maineu. Nedaleko od njihove kuće nalazi se jezivo “groblje kućnih ljubimaca”, a iza njega još starije, zaboravljeno indijansko groblje, za koje se šuška da ima moć vraćanja mrtvih. No, sve što se vrati dolazi promijenjeno i sve ima svoju cijenu. Ovo nije samo roman o smrti već duboko emocionalna i psihološki uznemirujuća priča o tome što znači tugovati, kako se nosimo s neizbježnim gubitkom i koliko smo spremni žrtvovati da ne bismo morali reći posljednje zbogom.
King je sam priznao da ga je ova knjiga toliko uznemirila da ju je u jednom trenutku htio odbaciti. Čitatelji se slažu: ovo je jedan od njegovih najjezivijih i najtragičnijih romana, koji ostaje s tobom dugo nakon što okreneš zadnju stranicu. Iako je poznat po hororu, King zapravo piše o ljudima o tome kako se obični ljudi suočavaju s neobičnim ili zastrašujućim situacijama, kako reagiraju na gubitak, izolaciju, strah ili vlastitu tamnu stranu.
Jasper DeWitt Pacijent
„Pacijent“ je psihološki horor/triler u formi ispovijesti mladog psihijatra, Dr. Parkera, koji započinje svoj rad u staroj psihijatrijskoj ustanovi. Tamo se susreće s naizgled nerješivim slučajem pacijentom 13, čovjekom koji je zatvoren u najdubljem, najizoliranijem dijelu bolnice i koji godinama izluđuje sve terapeute koji mu pokušaju pomoći. Priča je napisana u formi blog-postova, što daje osjećaj neposrednosti i dodatnu autentičnost. Kroz ova svjedočenja pratimo Parkerovu odlučnost da razotkrije istinu, usprkos upozorenjima kolega, i sve jezivijim događajima. Atmosfera je tjeskobna i nadrealna, a autor vješto balansira između psihološkog trilera i natprirodnog horora, bez jasnog odgovora do samog kraja. Pacijent je uznemirujuće efektan roman koji pokazuje kako horor ne mora uvijek biti krvav da bi bio strašan. DeWitt se igra sa čitateljevim osjećajem sigurnosti, ostavljajući nas da se zapitamo: Što je istina, a što ludilo?
Iako kratak, roman ostavlja snažan dojam i poziva nas na razmišljanje. Idealno štivo za mračne večeri samo, možda, nemojte ga čitati baš pred spavanje.
Ira Levin Rosemaryna beba
Ira Levin bio je američki pisac, najpoznatiji po romanu Rosemaryna beba, remek-djelu horora koji uspijeva, bez praktički ijedne kapi krvi, do kosti prestrašiti svakog čitatelja. Ovaj autor stravu gradi jezivom atmosferom i izvrsnom psihologijom likova. Rosemary Woodhouse mlada je žena koja se sa svojim suprugom Guy-em Woodhouseom doseljava u dugo priželjkivanu staru i otmjenu njujoršku zgradu. Ondje upoznaje susjede Minnie i Romana Castevet koji izrazito srdačni u ljubazni, ponekad kako se Rosemary čini i previše. Ukratko Rosemary i Guy uživaju u bračnom životu i ona je da ne otkrivam previše uskoro trudna i tu kreće zaplet…trudnoća je sve samo ne ono što je Rosemary očekivala, a što dalje čitate imate osjećaj neizbježne jeze i nekog groznog događaja koji nikako da se dogodi. Ira Levin je odlično prikazao tu jezu i nemoć žene koja nema izbora nego iznijeti tu „zlu trudnoću“ do kraja i dao je odličnu podlogu ostalim autorima za neke od poznatih hororaca koji se bave sličnom tematikom. Levinovo majstorstvo nije u šokantnim obratima, nego u suptilnom građenju atmosfere. Kroz svakodnevne scene, obične razgovore i sitne nelagode, čitatelja vodi do spoznaje da nešto nije u redu i to bez da išta eksplicitno pokaže. Upravo ta neizvjesnost čini roman toliko uznemirujućim.
Iako je pisan prije gotovo šest desetljeća, roman ostaje zastrašujuće relevantan. Čitanje Rosemaryne bebe nije ugodno iskustvo i ne bi trebalo biti. To je tiha, polagana jeza koja se uvlači pod kožu i ostaje tamo dugo nakon što zatvorite knjigu. Za ljubitelje psihološkog trilera, ovo je nezaobilazno štivo. A za one koji rijetko uhvate horor roman u ruke možda je baš Rosemaryna beba, knjiga koja će ih uvjeriti da najstrašnije priče nisu one s duhovima i čudovištima, nego one koje otkrivaju istine o ljudskoj prirodi.
Shirley Jackson Prokletstvo kuće Hill
Shirley Jackson, jedno od najvažnijih imena američke književnosti 20. stoljeća, napisala je Prokletstvo kuće Hill 1959. godine, a roman je i danas nezaobilazan klasik gotičkog horora i to s razlogom. Za razliku od većine “ukletih kuća” iz popularne kulture, Kuća Hill nije ukleta samo zbog duhova, već zato što utjelovljuje sve ono najdublje potisnuto u čovjeku: tjeskobu, osamljenost, gubitak kontrole i emocionalnu ranjivost. Parapsiholog dr. Montague okuplja malu skupinu ljudi u izoliranoj vili poznatoj po misterioznim i nasilnim događajima iz prošlosti. Među njima je i Eleanor Vance, žena srednjih godina koja je cijeli život provela zatvorena, potiskujući vlastite emocije i živeći pod jarmom obiteljskih obveza. Kuća Hill je sve samo ne obična građevina, Jackson je opisuje kao arhitektonski nelogičnu, hladnu i zlobno živo prisutnu. S vremenom, kako se roman razvija, čitatelju postaje jasno: pitanje nije samo što se događa u kući, već što se događa unutar samih likova, osobito Eleanor. U središtu romana osjećaj jeze i strave nije zbog duhova, nego zbog psihološkog sloma, usamljenosti i nepouzdanog doživljaja stvarnosti. Eleanor je jedan od najkompleksnijih likova osjetljiva, ranjena i duboko željna pripadnosti, ona u kući Hill pronalazi nešto što ni sama ne može imenovati. Jackson nas vodi kroz njezinu svijest toliko suptilno da često ne znamo razlikovati gdje završava objektivna stvarnost, a gdje počinje halucinacija.
Roman se ne oslanja na tipične “jump scare” trenutke, već na jezivu atmosferu koja polako, ali neumoljivo guši. Strava dolazi iz osjećaja nesigurnosti i neizvjesnosti iz onoga što je prešućeno, što se samo naznači, a nikada do kraja ne objasni. „Shirley Jackson i njezin roman Prokletstvo kuće Hill pioniri su motiva uklete kuće, koji danas, u strašnoj književnosti horora i psiholoških trilera, više nije toliko rijedak. Ako te kuće i nisu uklete u punom smislu riječi, onda su svakako poprište nadnaravnih, neobičnih, zloslutnih događaja.“
Prokletstvo kuće Hill nije knjiga koju ćete čitati zbog “akcije”, već zbog osjećaja koji ostavlja. To je roman o izolaciji, gubitku identiteta i načinu na koji prostor može postati produžetak unutarnjih stanja. Nakon što ga pročitate, ostat ćete s pitanjem: Je li kuća doista bila zla ili su zlo donijeli oni koji su u nju ušli?
Bez obzira na odgovor, jedno je sigurno: Kuća Hill ne zaboravlja svoje goste.
Šarec Dario Glasnik, Razdvajanje i Čistilište
Tri romana Daria Šareca: Glasnik, Razdvajanje i Čistilište tvore jedinstvenu cjelinu, svojevrsni triptih tame i unutarnjih borbi. Iako se mogu čitati zasebno, tek zajedno otkrivaju puni raspon autorova svijeta, u kojem se stvarno i nadnaravno prepliću s traumama, identitetom i pokušajem bijega od prošlosti.
U Glasniku nasilna smrt profesora Benjamina Merza u dućanu na prvi pogled čini se kao izoliran zločin, no istraga i šira priča otkrivaju da iza svega stoji mreža mračnih tajni, trauma i nadnaravnih naznaka koje ne dopuštaju jednostavno objašnjenje. Niz događaja otkrivaju koliko je krhka granica između razuma i onoga što nas progoni iz sjene. U Razdvajanju upoznajemo Magdu Rusicky-Glotz, ženu koja je izgubila obitelj i pokušava pronaći novi smisao. Naizgled običan oglas za posao postaje ulaz u labirint sumnji, jer njezin poslodavac skriva tajne koje imaju veze s tragedijom njezine prošlosti. Kako se radnja razvija, Magda počinje sumnjati u sve u svoje bližnje, u stvarnost koja je okružuje, pa čak i u samu sebe. Razdvajanje je roman o identitetu na rubu raspada: kad gubitak i trauma postanu preteški, granice između realnog i izmišljenog brišu se. Atmosfera je intimnija i psihološki potresnija nego u Glasniku, ali jednako napeta.
„I koliko god to priželjkivala nitko od njih neće se vratiti iz nje. Kako je to dobro i sama znala, dan u kojem izgubiš nekoga bliskog nije najgori; barem imaš što za raditi. Najgori su svi ostali dani. Jer mrtvi naprosto ostaju mrtvi.“
Treći roman, Čistilište, donosi priču o Tomu Langu. Nakon nasilnog ispada u televizijskoj emisiji i niza mučnih iskustava iz djetinjstva, Tom odlučuje započeti ispočetka u zabačenom selu. No umjesto mira, suočava se s mještanima koji i sami nose tamne tajne, te s neobičnim pojavama koje ga prate poput sjenki. Roman balansira između društvenog realizma (zatvorena zajednica, međuljudski odnosi) i nadnaravnog prizvuka (pojave koje se ne mogu objasniti). Najviše od svega, to je priča o čovjeku koji pokušava pobjeći od sebe, ali shvaća da je njegovo pravo čistilište u njegovoj nutrini.
Ono što ova tri romana povezuje jest stalna napetost između prošlosti i sadašnjosti, svjetla i tame, razuma i iracionalnog. Šarec neumorno pokazuje da pravi horor ne dolazi izvana, nego iznutra iz traume, sjećanja, nesigurnosti i onoga što potiskujemo. Njegovi likovi ne bore se samo s okolnostima, nego i s vlastitim identitetom: žele novi početak, ali ih prošlost uvijek sustiže.
Ovi romani nisu lagano štivo; mračni su, zahtjevni i psihološki intenzivni. No upravo u toj težini leži njihova snaga. Šarec stvara atmosferu koja čitatelja ne pušta, a nakon zatvaranja knjige ostaje osjećaj da smo zavirili u nešto istodobno univerzalno i duboko osobno ljudsku potrebu da se suočimo sa sobom, koliko god to bilo bolno. Za čitatelje koji vole psihološke trilere, horor s filozofskim prizvukom i introspektivne priče, Glasnik, Razdvajanje i Čistilište nude iskustvo koje se rijetko susreće u suvremenoj hrvatskoj prozi. Zajedno čine snažnu cjelinu mračnu, uznemirujuću i nezaboravnu.
Možda će vas neki od naslova vratiti u mladost i prizvati osjećaj koji vas je prožeo kad ste ih prvi put uzeli u ruke, a nekome će možda ovo biti prvi put da se okuša u ovom žanru književnosti, kako god bilo želimo vam strašno dobar provod!
Tekst: Ivana Franjić, mag.informatologije
