Sanja Pilić, pjesnikinja, spisateljica, spisateljica za djecu, rođena je 1954. godine u Splitu i treća je generacija poznatih književnica u svojoj obitelji. Njezina je prabaka Zofka Kveder, poznata slovensko-hrvatska književnica i jedna od prvih sufražetkinja na ovim prostorima, a majka joj je Sunčana Škrinjarić, također jedna od najpoznatijih i najznačajnijih hrvatskih književnica za djecu i mlade. Iako je odrastala u literarnoj obitelji, Sanja Pilić kao mlada najprije se počela baviti fotografijom. Kako bi udovoljila svojoj umjetničkoj prirodi, obrazovanje je stjecala u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Nakon školovanja radila je kao fotografkinja, koloristica i trik-snimateljica animiranih filmova. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima.  Dobitnica je druge nagrade Večernjeg lista 1981. godine i treće nagrade 2006. godine; druge nagrade Radio Študenta i revije Literatura (Slovenija) 1990. godine; nagrade Grigor Vitez 1990., 2002., i 2016. godine, te nagrade Ivana Brlić Mažuranić 1995. i 2001. godine te nagrade  Mato Lovrak za najbolji dječji roman objavljen u 2007. godini. Dobitnica je Časne liste IBBY – ja za roman Jesam li se zaljubila? za 2008. godinu. Po romanu „Sasvim sam popubertetio“ napravljene su kazališne predstave u Zagrebu i Karlovcu. 2010. dobila je nagradu Kiklop za roman Hoću biti posebna. Autorica čije se knjige čitaju za lektiru i slobodno vrijeme. Izuzetan pripovjedač, vrlo lako uvodi djecu i mlade u njima bliske teme o ljubavi, prijateljstvu I odnosima. Književni rad Sanje Pilić dio je odrastanja gotovo svakog djeteta. Njenih šest knjiga dio su osnovnoškolske lektire, ali i uz to, njen književni opus je toliko velik da je nemoguće ne sresti se kroz odrastanje s njenim djelima – počevši od slikovnica za najmlađe, priča za osnovnoškolce, pa do romana za mlade.

Djela Sanje Pilić napisana su karakterističnim stilom zbog kojeg je njen književni izraz blizak čitatelju kojem je djelo namijenjeno. U knjigama za djecu ne boji se prikazati svoj dječji duh “zarobljen” u odraslome tijelu; u knjigama za mlade otvoreno govori o problemima s kojima se djeca u pretpubertetu i pubertetu susreću, a u knjigama za odrasle hrabro, ali i poetično govori o marginaliziranim likovima, s kakvima se svi mi, htjeli-ne htjeli, možemo poistovjetiti. Upravo su zato knjige Sanje Pilić rado čitane kod svih uzrasta, a ona je svojim stvaralaštvom opravdala titulu jedne od naših najboljih i najčitanijih suvremenih književnica.  Neki od poznatijih naslova su  Mrvice iz dnevnog boravka, roman za djecu,1995; E, baš mi nije žao, priče za djecu,1998.god., Što mi se to događa?, roman za djecu, 2007.Zar baš moram u školu?, priče za djecu, 2008. Što cure govore? Što dečki govore? Serijal knjga o  Maši pronašao je put u mnoga dječja srca, a po priči Maša I klaun napravljena je i predstava u zagrebačkom kazalištu Trešnja.