Knjige Jakubove: ili Veliko putovanje preko sedam granica, pet jezika i tri velike religije autorice Olge Tokarczuk monumentalno je i raskošno djelo koje govori o multikulturnoj povijesti Poljske. Ona Poljsku rado predstavlja kao otvorenu i tolerantnu zemlju, ali podsjeća i na to „da smo učinili užasne stvari“, misleći prije svega na antisemitizam i desničarski motiviranu mržnju prema strancima. Roman je podijeljen u simboličkih sedam dijelova koji se mogu interpretirati i kao zasebne knjige koje čine cjelinu ciklusa: Knjiga magije, Knjiga pijeska, Knjiga puta, Knjiga kometa, Knjiga metala i sumpora, Knjiga daleke zemlje i Knjiga imena. Radnja je smještena u 18. stoljeće, doba koje je rastrgano duhovnim i političkim previranjima, što autorica precizno dokumentira kroz galeriju likova u čijim se odnosima odražava ono što će se dogoditi kasnije, čime postavlja pitanje je li uopće moguće promijeniti čovjekovu svijest. U svakom slučaju, ovo nas djelo uvodi u širok etički labirint u kojem nas autorica izaziva da naučimo razlikovati istinu od laži, šarlatane od proroka i preispitamo besmisao društvenih hijerarhija. Olga Tokarczuk jedna je od najpoznatijih i najprevođenijih poljskih spisateljica svoje generacije, koja je poznata po žestokoj borbi protiv predrasuda, stereotipa i odbojnih stajališta o strancima. Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost „za narativnu imaginaciju koja s enciklopedijskom strašću predstavlja prelaženje granica kao oblik života“.
Radost pisanja djelo je poljske pjesnikinje Wislawe Szymborska koju su opisivali i kao ‘Mozarta poezije’. Svjetsku je slavu postigla 1996. kada je osvojila Nobelovu nagradu za književnost. Njezina poezija ironičnom preciznošću povijesne i biološke činjenice dovodi u kontekst različitih dijelova ljudske stvarnosti. Poezija joj je poznata i po korištenju anegdota i proširenih metafora, često obogaćenih ironijom i gorkim humorom. Zbirka „Radost pisanja“ pruža uvid u proces pisanja poezije no osnovna svrha ovog djela očuvanje je života uz snažnu antiratnu poruku. Kroz opise svakodnevnih događaja kao i značajnih trenutaka djelo poziva na humanost. Njezina se poezija naslanja na romantičku pjesničku i filozofsku baštinu, ali se od nje razlikuje po psihološkoj ravnini. Sjedinjuje u sebi pristupačnu jednostavnu narativnost s intelektualnošću. Svojstvenim umijećem postiže ravnotežu između općenitosti svijeta i individualnosti života, između onog što je univerzalno i onog što je konkretno.
O putovanjima kroz vrijeme djelo je poljskog nobelovca Czesława Miłosza, poznatog kao pjesnik te neumornog borca za prava potlačenih, zgaženih i izrabljivanih, prvenstveno u totalitarnim režimima. U ovoj autobiografskoj knjizi piše o svom odrastanju i školovanju u Vilniusu, Krakowu, Varšavi, o vlastitoj emigraciji u Francuskoj i Americi, ali i o velikim i neizbježnim europskim temama, poput komunizma i nacizma ili zamršenih poljsko-litavskih povijesnih i političkih odnosa, često neodvojivih od ruskih i ukrajinskih. Ovo je vrlo poučna priča o pravilima tijekova vremena i njegovim nepravilnostima, o dinamičnim i rijetko pripovijedanim proturječnostima koje čovjek unutar sebe nosi, o čovječnosti i nehumanosti, sposobnostima odricanja za dobro, i općenito o vječnoj ljudskoj težnji za stvaranjem, otkrivanjem i učenjem. Kao uvjereni antikomunist, katolik i konzervativac, Milosz je ispisao pregršt elegantnih i nadahnutih eseja u kojima će mnogi čitatelji zasigurno prepoznati neke od vlastitih dilema i trauma.
Kod nas u Auschwitzu zbirka je izabranih priča poljskog autora Tadeusza Borowskog inspiriranih njegovim zatvoreničkim iskustvom u nacističkim koncentracijskim logorima Auschwitz i Dachau za vrijeme Drugog svjetskog rata. U svojoj provokativnoj i okrutnoj prozi opisuje svijet pukog preživljavanja u logoru smrti. Pritom se najviše usredotočio na ono što je smatrao najsotonskijom, istinski tragičnom stranom tog mjesta potpune degradacije svih ljudskih vrijednosti – zločinom logike koju je totalitarni sustav doveo do savršenstva, do stupnja dotad neviđenog u povijesti – na silovanje ljudskosti žrtava, prisiljavanje na pokornost po cijenu života, svjesno i proračunato huškanje čovjeka na čovjeka. Objavljene neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kratke priče Tadeusza Borowskog danas se općenito smatraju remek-djelom svjetske književnosti.
Džepni atlas žena nagrađivani je prvijenac poljske autorice Sylwije Chutnik, istaknute poljske spisateljice, novinarke, aktivistice i humanitarke u kojemu autorica portretira četiri predstavnice različitih skupina ljudi. Tezgarice, Vezistice, Lažnjače i Princezice nosivi su kvartet romana koji ironično dočarava kompleksnu sliku suvremenoga poljskoga društva. Marica, Maria, Marijan i Maruša – sve redom izvedenice Bogorodičina imena – pripadnici su različitih generacija i različitih socijalnih statusa, a svi su međusobno povezani stanari jedne zgrade u radničkoj četvrti Varšave. Riječ je provokativnoj, feminizmom prožetoj literaturi koja propituje brojne tabuizirane teme i poigrava se ustaljenim načinom razmišljanja o ljudima s margine, koja nas istovremeno rastužuje i nasmijava. Autoričin britki jezik te naglašen aktivistički i eksperimentalni diskurs kojima skreće pažnju na bitne probleme unutar poljskog društva, s pravom su je smjestili u krug nezaobilaznih i nagrađenih autora.
