Slavonsko-baranjsko i osječko knjižničarstvo iznjedrilo je, osim Marije Malbaše, njezinu nasljednicu, mr. sc. Veru Erl. Svojim dugogodišnjim uspješnim radom na području knjižničarstva mr. sc. Vera Erl uvrstila se među najistaknutije knjižničare i članove Društva knjižničara Slavonije i Baranje i Hrvatskog knjižničarskog društva.
Mr. sc. Vera Erl, knjižničarska savjetnica, viši predavač, rođena je u Drenovcima, gdje je i pohađala osnovnu školu. Gimnaziju je završila u Vinkovcima, a studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. iz povijesnih znanosti s temom “Slavonija 1683-1848. u zapisima suvremenika (Dokumentacijsko-informatička analiza)”.
Radni staž započela je u Narodnoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima, gdje je od 1966. do 1975. obnašala dužnost ravnateljice. Osnovala je u knjižnici Studijski odjel, organizirala otkup i obradu rukopisa slavonskih književnika i pokrenula čitav niz aktivnosti. A “nakon radnog vremena u knjižnici desetak je godina intenzivno radila i na organizaciji Vinkovačkih jeseni.”[1]
U Osijeku radi od 1975. u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici, a od 1978. u Knjižnici Pedagoškog fakulteta, obnašajući u više mandata voditeljstvo Knjižnice. Uz osmišljavanje rada knjižnice Pedagoškog fakulteta u Osijeku, posebno je radila na unapređivanju službi i usluga za korisnike temeljitom obradom fonda te povezivanjem Knjižnice s drugim ustanovama i bazama podataka. Uspjela je Knjižnicu uključiti u znanstveno-nastavni proces i u suradnje na projektnim zadacima.
“Knjižnica, bila ona vinkovačka ili osječka, tako postaje mjestom njezinog poslovnog identiteta.”[2]
O svom bogatom profesionalnom putu skromno progovara da “u mom životnom “opisu” poslova je kulturna aktivnost prisutna i jednostavno o tome ne razmišljam, ja taj život živim, a on je dio mojih kulturnih potreba i želja u kojima i aktivno sudjelujem”[3], a da su najveće vrijednosti u “njenom radu bili njezini suradnici.” [4]
Promaknuta je 1991. godine u stručno zvanje višeg knjižničara, a 1993. u stručno zvanje knjižničarskog savjetnika.
Utemeljila je 1998./1999. studij Knjižničarstva na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i imenovana prvom predsjednicom Katedre knjižničarstva koju je obnašala do 2004. godine. Istovremeno vodi do 2007. i studij Knjižničarstva u Vinkovcima. Od 2007. godine predaje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, do umirovljenja. Od 2009. do 2013. radila kao vanjski suradnik i na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera, smjer Knjižničarstvo.
Surađivala je na brojnim projektima i u radu raznih stručno-znanstvenih skupova i savjetovanja kao organizator ili suorganizator.
Član HKD-a postala je 1962. godine, a Društva knjižničara Slavonije i Baranje 1975. godine, kada je Društvo osnovano. Tako se dugim kontinuiranim članstvom može pohvaliti malo članova. I u Društvu knjižničara Slavonije i Baranje i u Hrvatskom knjižničarskom društvu obavljala je niz odgovornih funkcija. Radi bolje informiranosti članova pokrenula je list Informacije Društva bibliotekara Slavonije i Baranje, koji je izlazio od 1987. do 1991. godine. Kao predstavnik Društva bila je član Savjeta za biblioteke Hrvatske i član Sveučilišnog bibliotečnog odbora u Zagrebu od 1989. do 1992. godine, član Komisije za izradu Zakona o knjižnicama i knjižničarstvu pri Ministarstvu prosvjete i kulture RH od 1992. do 1994., član Ocjenjivačkog odbora za dodjeljivanje Kukuljevićeve povelje 1998. godine, član Povjerenstva Hrvatskog knjižničnog vijeća za dodjelu zvanja višeg knjižničara i knjižničarskog savjetnika od 2000. do 2010. godine.
Član je Društva knjižničara Slavonije i Baranje (predsjednica 1985.-1991., potpredsjednica Hrvatskog bibliotekarskog društva 1987.-1989.), Matice hrvatske Osijek (dopredsjednica 2003.2007.), član je Hrvatsko-njemačkog društva, Duhovnog hrašća Drenovci i predsjednica udruge Šokačka grana Osijek (2005.-2015., počasna predsjednica 2015.-).
Za svoj trud i predanost dobila je brojne nagrade:
1975. Orden rada sa srebrnim vijencem
1996. Kukuljevićeva povelja, najviše stručno priznanje za zasluge na unaprjeđivanju knjižničarske struke u hrvatskoj
1997. Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića
2002. Priznanje Filozofskog fakulteta Osijek z osobite zasluge u razvoju i radu fakulteta
2006. Povelja Marija Malbaša za unaprjeđenje knjižničarske struke
2007. Nagrada Općine Drenovci Franjo Hanaman za promicanje i razvoj kulture i povijesne baštine
2011. Priznanje Filozofskog fakulteta Osijek za utemeljenje studija Knjižničarstva
2014. Nagrada za životno djelo Vukovarsko-srijemske županije – za znanost, obrazovanje, knjižničarstvo
2014. Grb Grada Osijeka za izuzetan doprinos u području obrazovanja
2015. Povelja Matice hrvatske za dugogodišnju vjernost i osobit doprinos Matici hrvatskoj
Kroz pet desetljeća radnoga vijeka i titule knjižničarke s najdužim stažom u Hrvatskoj, autorica je preko sedamdeset stručno-znanstvenih radova iz knjižničarstva, kulturne povijesti, književnosti i šokaštva. U njima je vješto spajala povjesničarku i knjižničarku u sebi kroz “povijest i kultura, znanost i strast, identitet i zavičaj.”
Priredila je brojne monografije, u knjižnici Slavonica knjige o M. Švel Gamiršek, B. Inhof, I. Velikanović, sedam tiskanih Zbornika Urbani Šokci. Jedna je od inicijatora i organizatora Međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci. Vera Erl “entuzijastički se zalagala za širenje kulture pisane riječi u Vinkovcima”, ali i šire.
U jednoj od posljednjih suradnji s Gradskom i sveučilišnom knjižnicom Osijek te Društvom knjižničara Slavonije Baranje i Srijema, profesorica Erl podijelila je ovaj savjet:
- “Sve nove ideje u koje smo imali uvid i imamo i dan danas, pokušati prihvatiti, možda utjeloviti, primijeniti primjere dobre prakse ili ih zabilježiti, komunicirati, dijeliti, surađivati i objavljivati. Ne samo objavljivanja radi, nego s ciljem razmjene pozitivnih primjera rada, ugodne suradnje i rasta i širenja naše struke. Budimo uvijek dostojanstveni, budimo uvijek profesionalni te bilježimo i širimo pisanu riječ. Nemojte pamtiti, zabilježite, sve što se događa i sve u skladu pisanog znanja i stručnosti, originalnosti i profesionalnosti.”
Počivala u miru Božjem!
[1] Vera Erl : prostor i žena / [esej i izbor tekstova Helena Sablić Tomić]. Osijek : Oksimoron, 2013. Str. 35
[2] Ibid.
[3] Vera Erl: Treba financirati atraktivne programe bez obzira na izvođača, a ne samo „hladne pogone“ kulturnih institucija. Dostupno na: https://oskultura.com/kulturni-amaterizam/vera-erl/ (2020-05-05)
[4] Pezer, Emilija. Mr. sc. Vera Erl – pedeset godina rada i sedamdeset godina života. // Knjižničarstvo 13/14, 1/2(2009/2010), 22.
