U pravo vrijeme za vaše godišnje odmore, u ovom izdanju rubrike Knjige na dobrom glasu, donosimo vam probrani izbor romana uz koje ćete se dobro nasmijati i zabaviti. Humoristični romani pravi su izbor za ljetne dane kada se trudimo odmoriti i skupiti energiju za “onaj” dio godine poslije godišnjih odmora.
Bohumil Hrabal najpoznatiji je predstavnik onoga kod nas zasluženo obljubljenog, tzv. toplog češkog humora u kojemu se očituju radost življenja i svjetonazor prepun optimizma, specifični za češki mentalitet i te dobrodušne ljude. Roman Dvorio sam engleskoga kralja u kojem nam u prvom licu, monološki, svoj životopis prepričava konobarčić, niskog, gotovo patuljastog rasta, dočaravajući nam svoje radne zgode i nezgode u praškim hotelima i luksuznim restoranima, tijekom više od trideset godina, od prijeratnih dana 30-ih godina prošlog stoljeća, kada je bio tek konobarski naučnik, pa sve do sredine 60-tih kada napušta svoj posao. Našeg konobarčića kroz život prate i vode dvije glavne osobine: frustrirajući kompleks manje vrijednosti uzrokovan njegovim izrazito niskim rastom i pohlepa grandioznog opsega. Te njegove osobine međusobno su uvjetovane jer mu pohlepa služi da se obogati i tako se svojim bogatstvom izdigne iznad ljudi, koje oduvijek, uslijed svoje niskosti, gleda odozdo, iz mišje perspektive. On je tipični oportunist koji iz svake situacije gleda da izvuče neku osobnu korist, a to začudo, na svoju radost i veselje, konstantno i uspijeva. Ako do sada niste imali priliki čitati knjigu, a volite se dobro nasmijati, ovo je knjiga koju ne smijete preskočiti.
Tajni dnevnik Hendrika Groena veliki je svjetski bestseler koji će vas nasmijati do suza, ali vas i ganuti dirljivom pričom o prijateljstvu, nesebičnosti i dostojanstvu. Hendrik Groen možda je star, ali još nije ni približno mrtav i ne namjerava to biti. Istina, njegove svakodnevne šetnje sve su kraće jer ga izdaju noge i mora ići liječniku češće nego što bi htio. Hendrik odlučuje započeti pisati dnevnik i otkriti sve uspone i padove tijekom godine dana života u domu za starije i nemoćne u Amsterdamu. A osniva i klub anarhista “Starci, a ne mrtvaci”. A kad se u dom doseli Eefje, žena o kakvoj je Hendrik oduvijek maštao, počinje laštiti cipele (i zube), češljati ono malo kose što mu je još ostalo i pokušava učiniti nešto od života koji još ima pred sobom, uz smiješne, nježne i strašne posljedice. Hendrik Groen započeo je pisati svoj dnevnik na internetskoj stranici časopisa Torpedo. O svom romanu kaže: “Nijedna rečenica nije laž, ali nije ni svaka riječ istinita.” Neumoljivi Hendrik Groen, najnevjerojatniji nizozemski junak, postao je kulturološki fenomen i bestseler broj jedan u rodnoj Nizozemskoj, ali i svijetu. Uspjeh te knjige (postoji pravi klub obožavatelja Hendrika Groena, roman je preveden na više od trideset jezika. Jako zabavna knjiga koju ćete čitati s velikim smiješkom od početka do kraja. Oscaru, simpatičnom, ali katastrofalno debelom štreberu iz geta, život nikada nije bio lak. On je romantična duša iz New Jerseyja, koja sanja o tome da postane dominikanski J.R.R. Tolkien, a najviše od svega da pronađe ljubav. No zahvaljujući fukúu, pradavnom prokletstvu koje naraštajima prati Oscarovu obitelj, osuđujući ih na zatočeništvo, mučenje, nesreće s tragičnim ishodom i, prije svega, nesretne ljubavi. Oscar, koji još uvijek sanja o prvom poljupcu, tek je posljednja žrtva – sve do toga sudbonosnog ljeta za koje odluči da će mu biti posljednje.
Junot Díaz uranja nas u urnebesne živote našega junaka Oscara, njegove odbjegle sestre Lole i žestoke majke, ljepotice Belicije te u epsko putovanje obitelji iz Santo Dominga, preko Washington Heightsa do Bergenline Avenue u New Jerseyju i natrag. Napisan neobično toplo i humoristično, “Kratak, čudnovat život Oscara Waoa” prikazuje zapanjujuću viziju doživljaja suvremene Amerike i beskrajnu ljudsku sposobnost preživljavanja – uza sav rizik – u ime ljubavi. Ostvarivši zbiljski književni doseg, ovaj roman potvrđuje Junota Díaza kao jednoga od značajnijih pisaca našega doba, donijevši mu, pri tome, i Pulitzerovu nagradu. Suvremeni klasik koji morate staviti na svoj popis.
Ušao konj u bar, roman kojim je David Grossman, između ostalih, osvojio i prestižnu nagradu Man Booker International. Nesumnjivo je jedno od književnih remek-djela našega doba. Mali klub u Nataniji u kojem nastupa pedesetosmogodišnji stand-up komičar Dovale Dži pozornica je na kojoj Grossman još jednom beskompromisno i neustrašivo osvjetljava najtamnije kutke čovjeka, obitelji i svijeta u kojemu živimo. Jedan komičar izložen na sceni i jedan umirovljeni sudac skriven u publici – dvojica prijatelja iz djetinjstva, desetljećima razdvojena krivnjom i sramom – susrest će se u noći u kojoj padaju maske, a svijet je opijen moćnim koktelom kabarea i života, apsurda i nevinosti, tragike i crnoga humora. Ušao konj u bar velika je i neodoljiva knjiga jednoga od najznačajnijih svjetskih pisaca, svjetionik ljudskosti, roman uz koji ćete se smijati noseći srce u grlu. Možda bi ga najlakše bilo opisati jednim citatom iz recenzije – “Veličanstveno komičan i ubojito tragičan izlet u savršenstvo… Trag krvi i znoja koji na svojim stranicama ostavlja Grossman jedino bi istinski majstor – netko poput Lennyja Brucea ili Franza Kafke – mogao sanjati da izjednači.”
Kao što je svima poznato, Knjiga žalbe nalazi se na šanku i slobodno u nju možete zapisati svoje prigovore i komentare, no prije toga svakako je pročitajte. Uživat ćete u ovom urnebesnom, britkom i pametno napisanom romanu. Ivica Ivanišević svoje je junake, kvartet pisaca, različitih nacija i poetičkih preokupacija, smjestio u rezidenciju za pisce u ‘rumunjskoj nigdini’, gdje bi svatko trebao raditi na svojoj knjizi. U izolirane uvjete oni dolaze sa svojim privatnim i profesionalnim ‘fejlovima’; Hrvata je upravo nogirala Bivša, a trebao bi funkcionirati kao humoristički pisac i pisac vesterna u fušu, Finkinja se bori s gotičkim romanima i usput izgleda kao manekenka, postariji Rus ispisuje još jedan od debelih realističkih romana o strahotama komunizma u strahu od kritičara koji ga terorizira, a Čehinja, osim što pije i plače za pokojnim mužem, muči se poezijom o konačnim pitanjima smisla. I tu dolazimo do trenutka kad treba konstatirati da su i pisci samo ljudi, što nam Ivanišević uspješno dokazuje u romanu u kojem četiri vrlo raznolika glasa, u formi dnevnika, bilježe svoju rezidencijalnu svakodnevicu. A ona je prepuna dramatike, ljubavnih trokuta, seksa, razbijenih glava, izgubljenih kćeri, alkohola i smicalica, zapleta i obrata dostojnih najnapetijih romana, ali i ‘tihih’ zapisa o samom procesu pisanja. Sposobnost da kroz filter humora provuče i one situacije koje uopće ne djeluju smiješno, svakom liku podari originalan glas i uspostavi urnebesnu dinamiku dostojnu komedije zabune. Za kraj smo ostavili ovu domaću poslasticu uz koju će vam vrijeme proletjeti.
Tekst: Dino Radmilović, mag. informatologije
